Vinski Vrh
MARIJA BISTRICA
KAPELA BLAŽENE DJEVICE MARIJE NA VINSKOM VRHU
RESTAURATORSKI RADOVI NA
ZIDNOM OSLIKU – 1. FAZA
restauratorsko izvješće:
Ars restauro d.o.o.
Brnaze 307, Sinj
ev. br. RO - 11/15
studeni 2015.
IZVJEŠĆE O 1. FAZI RESTAURATORSKIH RADOVA NA ZIDNOM OSLIKU U KAPELI BLAŽENE DJEVICE MARIJE NA VINSKOM VRHU
KOD MARIJE BISTRICE
UVOD:
Vinski Vrh je brijeg na pola sata hoda sjeverno od Marija Bistrice. Povijesni dokumenti spominju da se 1622.g. ondje nalazila drvena kapela s oltarićem i zvoncem u drvenom tornjiću. Godine 1677. na ovom je mjestu stajala nova zidana kapela popločena ciglom, sa svođenim svetištem i ravnim stropom iznad lađe. Godine 1695. kapela ima dvoja vrata, sa zapadne i južne strane, te prizidanu posvođenu sakristiju sa sjeverne strane. Strop lađe bio je tada oslikan, zvono je visjelo na dva stupa pred kapelskim vratima, a iznad ulaza nalazio se drveni kor sa slikama 12 apostola. Oko 1715.g. pred glavnim ulazom sagrađen je toranj od kamena lomljenca, krov kapela je pokriven hrastovim dašćicama (šindrom), a pod je popločen kamenim pločama. Godine 1880. kapela je stradala od potresa. Veliki popravci nakon potresa obuhvatili su izgradnju novog svoda nad lađom, povezivanje svetišta jakim željeznim sponama i izagradnju nove sakristije. Toranj je 1913.g. pokriven limom, a cijela je kapela dobila novi pokrov. Cjelovita obnova završena je 1986.g.[1]
Na unutarnjim zidovima kapele su 2007.g. pokusnim sondiranjem otkriveni ostaci starijih zidnih oslika (v. slike br. 1-3). U jesen 2015.g. na ovim je oslicima izvedena 1. faza restauratorskih radova koja je obuhvatila probe čišćenja slikanog sloja (5 proba), uklanjanje recentnog soboslikarskog naliča, neadekvatnih žbuka i naknadnih zakrpa, konsolidaciju nositelja slikanog sloja, popunjavanje dubljih lakuna krupnom vapnenom žbukom i izradbu grafičke dokumentacije. Prvu fazu restauratorskih radova na zidnim oslicima izvela je tvrtka Ars restauro d.o.o. iz Sinja pod nadzorom nadležnih konzervatora.
OPIS RADOVA:
Uklanjanje recentnog soboslikarskog naliča, neadekvatnih žbuka i naknadnih zakrpa izvedeno je mehanički: skalpelima, dlijetima, špahtlama i strugačima odgovarajućih profila, te pneumatskim čekićem (v. slike br. 5, 7, 9 i 15). Tijekom ovih radova u svetištu kapele su otkriveni ostaci starijeg svoda (v. slike br. 18-20).
Probe čišćenja i dezinfekcije slikanog sloja izvršene su mješavinama i otopinama acetona, etanola, amonijaka i cetavlon-a u različitim koncentracijama i omjerima.
Preventivna konsolidacija nositelja slikanog sloja izvedena je metodom opšivanja prethodno očišćenih rubova zidnih slika finom vapnenom žbukom, te metodom injektiranja raslojenih zona konsolidantom PLM/a proizvođača CTS iz Vicenze (v. sliku br. 11).
Popunjavanje dubljih pukotina i lakuna u nositelju slikanog sloja izvedeno je žbukom sastavljenom od svijetlo sivog riječnog pijeska granulacije 1-4 i gašenog vapna u omjeru 3:1 (v. slike br. 4, 6, 8, 10, 13 i 16-20).
Grafičkom dokumentacijom nacrtno su dokumentirana oštećenja nositelja slikanog sloja, mlađi i naknadni žbukani slojevi, te mjesta injektiranja nositelja slikanog sloja (v. graf. dokumentaciju na kraju izvješća).
PRIJEDLOG DALJNJIH RADOVA:
Predlažemo nastavak restauratorskih radova na zidnim oslicima koji će obuhvatiti fiksiranje slikanog sloja, završno popunjavanje pukotina i lakuna finom vapnenom žbukom, čišćenje slikanog sloja, te slikarsku reintegraciju (retuš i rekonstrukciju) slikanog sloja. Navedeni restauratorski radovi mogu se izvoditi etapno; primjerice, najprije u svetištu, potom u brodu crkve i na kraju u ulaznom prostoru pod zvonikom i na koru.