Svetkovina MBB

Audio homilija - vlč. Kornelije Grgić

.

Homilija prečasnog Ivana Lenića, rektora svetišta Gospe od brze pomoći u Slavonskom Brodu, u predvečerje Svetkovine Majke Božje Bistričke u prasvetištu na Vinskom Vrhu

Bog nam obiljem znakovitosti ne prestaje progovarati na našem životnom putu ovom zemljom, da bi nam se približio; on baš kroz njih, na naoko nenametljiv a opet konkretan način, očituje svoju blizinu i privrženost nama, putnicima prema njegovu očinskom domu. Štoviše, on nam baš kroz pojedine etape i postaje našega života daje – poput dragocjenoga biserja - sabirati neprolaznu mudrost života za kojom uvijek čezne svaki razumni čovjek, pobožnik Božji tim više i ustrajnije, da bi uopće od nje živio. Tako i svatko od nas, dragi hodočasnici bistričkoj Majci u predvečerje njezine svetkovine, ali i svetkovine svih nas, njezinih sinova i kćeri u Sinu Isusu Kristu, kojega nam ona – sjedinjena posvema s njime - uvijek pokazuje i ponavlja kao svoj majčinski savjet i oporuku: „Što god vam on rekne, činite!“

U duhu rečenoga gledajmo zato kako je znakovit naš večerašnji hod sa svijećama do ovoga milosnoga mjesta na Vinskom vrhu. On je započeo iz „crkve na otvorenom“ bl. Alojzija Stepinca, podno dragoga doma-bazilike Majke i Čuvarice ovoga mjesta, živopisnoga kraja, cijeloga našega naroda i domovine. Mjesto polaska večerašnjega ophoda svjetla, još k tome obilježeno Kalvarijom, zornom spomen-svjedokinjom ljubavi do patnje i smrti, te uskrsnuća Isusa Krista, kao i stradanja i uzdizanja našega naroda kroz povijest s Kristovim sjedinjenoga i od njega snaženoga, naoko nijemo, a za nas – hrvatske katolike – opet rječito pripovijeda o višestoljetnom krsnom savezu našega puka s Kristom, baš na tom mjestu toliko puta potvrđivanom i obnavljanom; saveza koji je u temeljima naše kršćanske uljuđenosti, kao i vrednota koje iz njega izviru i po kojima opstojimo kao narod, a ovo nam ih mjesto trajno dozivlje u svijest.

Svaki kutak svetoga prostora, obogaćen brojnim detaljima, uvodi nas u intimniji odnos, čudesnu bliskost s Majkom Gospodinovom, čiju nazočnost kao službenice, kao „domarice“ ama baš svugdje osjećamo, napose podno njezinoga čudotvornoga Lika, pred kojim zastaju sve riječi, a ostaje pogled ljubavi, zapretani titraji duše i suza u oku.

Kao što svjedoči sv. Ivan da je u Kani bila Isusova Majka, tako nas „na svakoj stopi“ svetih prostora bistričkoga svetišta Ona ljubazno dočekuje i prima, promatra i ugošćuje vodeći nas do samoga susreta sa svojim Sinom; Ona za nas koji dođosmo iz svoje svagdašnjice, sumorne i bremenite, požuruje čas svoga Sina, kako bismo uvijek iznova bivali – katkada uz usrdne prošnje, toliko puta na iznenađenje – obdareni čudesima njegove ljubavi koja oplemenjuje naše življenje. Ta, Krist Gospodin nikada, tako niti ovdje – osjetljiv na „radosti i nade, žalosti i tjeskobe“ tolikih ljudi, nas samih - ne može ostati ravnodušan kako na molbu svoje Majke, tako i na nas, naše vapaje i potrebe. Jer Krist nas uvijek ljubi, beskrajno ljubi…

Da, predragi, pođosmo s mjesta koje „diše“ živom vjerom bivših i sadašnjih pokoljenja vas, domaćih vjernika, te nebrojenih hodočasnika iz našega, kao i drugih naroda koji dohode u ovo časno svetište. Ta, bistričko svetište je sveta oaza vjere, evanđeoske mudrosti i crkvenosti našega naroda i tolikih pobožnika! Ono je mjesto svjedočenja iste vjere, ali i njezina osnaženja i umnažanja za koje baš ovdje molimo; ono je „školom vjere“ koja uvijek traži mudrost odozgor – kako smo slušali u prvom čitanju – da bismo smisleno, ispunjeno živjeli i koračali životu s Bogom bez kraja.

Krenusmo na ovaj „put svjetla“ iz svoje stvarnosti, tako i stvarnosti vjere – naše osobne, naših obitelji, našega naroda, koja i danas prolazi svoje uspone i krize, da bismo došli – možemo reći – na ovo povijesno mjesto početaka čašćenja crne Madone, naše Majke i Odvjetnice; na temelje vjere i pobožnosti bistričkoga prošteništa. Tako je ova večerašnja procesija svojevrsni povratak na izvore, na korijene i početke… Vrijedno je to učiniti, da ih ne bismo zaboravili; da ne bismo smetnuli s uma milost koja nam je od početaka darovana, vjera koja je u nas usađena i odgajana, povezanost s Kristom i Marijom koja je sastavnicom našega životnoga hoda od krštenja do danas. Ovdje smo kao nad „kolijevkom“ povijesti bistričkoga svetišta i pobožnosti našoj, bistričkoj Majci, da probudimo djetinju (ne djetinjastu!) iskrenu vjeru, ljubav i zanos; da nas ne zahvati duhovna hladnoća i neosjetljivost za Boga u ove dane!

Zato mi se, a vjerujem i vama koji s radošću pohrliste u ovo zajedništvo, iznova doimlje osobni i zajednički „povratak“ na početke jedne svete pustolovine koju je Svevišnji kao u Nazaretu – preko svoje neznatne, a uvijek raspoložive službenice Marije – otpočeo na dobro svih nas, na spasenje svih nas u Kristu; svete avanture ljubavi koje su dionici nebrojene generacije ovoga časnoga mjesta, kićenoga Hrvatskoga Zagorja, te cijele Hrvatske. Osim toga, ovu bismo večer i ovaj hod mogli nazvati hodom svetoga, časnoga spomena na Božja dobročinstva preko Marije nama i vjernom nam rodu u ovoj bistričkoj dolini. Bog se najčešće služi običnim načinima, malim ljudima, da učini velika djela svoje ljubavi, kojoj nema granica. Tako gledamo začetke bogate, u povijest vjere hrvatskoga naroda, utkane povijesti ovoga svetišta, koje događanja, osobe i toliko drugoga, a pogotovo Božje djelo u dušama i Marijinu bliskost s istima, ne možemo tako lako sažeti u nešto ljudskih riječi.  To „prijateljevanje“ mnogih s Isusom i Marijom u ovom bistričkom svetištu najdragocjenije je blago, ali i polog prošlih, sadašnjih i budućih generacija.

Kao što uosobljena Mudrost u knjizi Sirahovoj govori da spomen na nju traje kroz sva pokoljenja, dovijeka, tako se iskreno, bez samohvale – tek poniznom vjerom predana Božjem naumu – oglašava Marija da će je „blaženom zvati svi naraštaji“ radi njezina pristanka biti Bogorodicom. A onda i Majkom Crkve, rođene iz žrtve ljubavi njezina Sina na Kalvariji! Ovo bistričko svetište to potvrđuje – za svakoga od nas osobno, za naš hrvatski narod; ovdje Mariju časte i prose mnogi! Njoj, bistričkoj Majci, hodočastili su mnogi znani i neznani, veliki i mali, napose sveti ljudi. Njihovi pohodi i poruke, vjera i pobožnosti baština su također  ovoga svetišta i trajna nadahnuća svima nama.

Uvijek s ponosom spominjemo brojene pohode i zadivljujuću ljubav prema Odvjetnici i Kraljici Hrvata, koju je gajio i ovdje pokazivao blaženi Alojzije Stepinac. Tkogod malo više poznaje njegov život i propovijedi, tome još i danas u bistričkom svetištu one odjekuju ne manjom jasnoćom i aktualnošću, nego li su nekoć. Tako i zavjet iz 1935. godine, kada je bistričkoj Gospi povjerio hrvatski narod, a kojega se u ovogodišnjem svetkovanju zahvalno spominjemo. I bilo nam je tako normalno da baš pod blagim pogledom iste crne Majke s Djetetom Isusom bude proglašen blaženim po danas svetom papi Ivanu Pavlu II. Dva su, i ne samo dva, sveta čovjeka ovdje molila i hodila… Nije li to zadivljujuće – na radost i ponos svima! Dopustimo da nas oni uvijek uče tako iskrenoj, privrženoj ljubavi prema Kristu i Presvetoj Bogorodici.

Dohodeći k ovom mjestu nosili smo u rukama svijeće, simbol svjetla vjere, koja obasjava naše životne putove kao pojedinaca, obitelji i naroda; simbol je to i Krista-Svjetla na prosvjetljenje svakoga čovjeka i svih ljudi. Odlučimo večeras, poput djece pred ljubljenom Majkom, koja nam također svijetli na stazama života i obzorju povijesti,  da ćemo – vođeni njezinim savjetima, oslonjenima na evanđelje njezina Sina – u većoj mjeri dopuštati da kršćanska vjera bude istinsko svjetlo i snaga svem našem življenju i djelovanju; da nam svima Krist – kojega Ona uvijek pokazuje - bude istinskim učiteljem, suputnikom i vođom do cilja života, do miloga Očeva doma na nebu, gdje nam je svima dom…

Molimo zato, braćo i sestre, zagledani u lik čudotvorne Bistričke Gospe, poput pape Franje, da Ona - Presveta Majka Gospodinova i Majka naša - „kao prava majka kroči s nama, bori se s nama i neprestano izlijeva blizinu Božje ljubavi… da dijeli zgode i nezgode svakog naroda – i našega naroda - koji je primio evanđelje i koje je postalo dijelom našega povijesnog identiteta“ (usp. EG 286). Zato je ovdje večeras usrdno prosimo, riječima sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, također čestoga bistričkoga hodočasnika: Ti, bistrička Djevice i Majko, Kraljice Hrvata, „budi majkom naše prošlosti, majkom naše sadašnjosti i majkom naše sretnije budućnosti!“ Amen.

                                    Ivan Lenić, župnik i dekan – Sl. Brod 1