Obnovljen oltar MB Žalosne u kapeli sv. Ladislava u Podgorju Bistričkom

KAPELA SV. LADISLAVA U PODGORJU BISTRIČKOM

Jednobrodna građevina manjih dimenzija, glavnim pročeljem okrenuta prema sjeveru smještena je uz cestu Zagreb — Marija Bistrica. Zidovi pravokutne lađe se prema svetištu neznatno sužavaju dok su stranice svetišta konveksne. Lađa je svođena križnim svodom, a u sredini je ukrašena štuko medaljonom. Nad pravokutnim dijelom, svetište je svođeno istom vrstom svoda, dok je poligonalni zaključak svođen radijalno. U svetištu je barokni oltar Majke Božje Žalosne, dopremljen u kapelu 1959. godine iz Huma Bistričkog. Zabatno glavno pročelje otvoreno je polukružnim
portalom i ukrašeno jednostavnim trokutnim zabatom iznad njega. Vanjska površina kapele ukrašena je plitkom rustikom kvadra.
Najuočljiviji i karakterističan element kapele je drveni tornjić pokriven piramidalnom kapom, koji se izdiže iznad spoja svetišta i lađe. Nakon potresa 1880. stara kapela, koja se spominje u vizitaciji iz 1726. godine, preuređena je po nacrtima Hermana Bollea, koji je srušio sakristiju, produžio zidove lađe, povećao prozore i dodao drveni tornjić izrezbaren u stiliziranim oblicima «gotskog romantičnog» stila.
Kapela ide u niz sakralnih objekata Hrvatskog Zagorja koji su krajem 19. stoljeća bili zahvaćeni tada aktualnim neostilskim promjenama. One se formalno — stilski na ovoj kapeli najočitije iščitavaju u probijanju velikih prozora i postavljanju jedinstvenog drvenog tornjića, ali istovremeno bez apliciranja specifičnih elemenata arhitektonske dekoracije. Nenametljiva gabaritom i oblikovanjem vanjštine, kapela se skladno uklapa u okolinu. 

OLTAR MAJKE BOŽJE ŽALOSNE

Izvorni glavni oltar posvećen sv. Ladislavu sačuvan je u svojim glavnim dijelovima u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, dok je sadašnji oltar (polikromirano i pozlaćeno drvo) posvećen Žalosnoj BDM prenesen iz kapele Sv. Marije Magdalene u Humu Bistričkom. Postavljen je 1959. g. (od Mije Hohnjeca iz Celja) te je tom prilikom oltar i obnovljen.

Oltar ima karakteristike kasno baroknog — rokoko oltara kao i elemente klasicizma, poglavito na skulpturama u zoni retabla (Pieta; veliki anđeli). Predela oltara razigrane je tlocrtne forme, a krasi ju izuzetno lijepo lazurno izvedena plavičasta marmorizacija na podlozi od srebrnih listića prošarana zlatnim žilama.

U središnjoj niši nalazi se skulptura Pieta - Majka Božja s mrtvim Kristom na koljenima kojem jedan mali anđeo ljubi ruku. Iza Marije nalazi se križ, a gornji lučno svođeni dio okvira niše ispunjen je dvijema girlandama sa cvijećem i grozdovima. Postrance, u zoni retabla, stoje dva velika anđela
koji drže Veronikin rubac i kliješta. Iza njih se nalaze raskošne vitice tipičnog kasno baroknog — rokoko izgleda.
Atika se sastoji od središnjeg dijela sa srcem Kristovim iza kojeg se nalaze zlatne zrake. Oko njih se nalaze četiri kerubina između kojih su zlatni oblaci. Postrance se nalaze dva mala anđela na zlatnim oblacima sa istim atributima kao i veliki anđeli u zoni retabla. Impresivno bogato gređe retabla izrađeno je istom tehnikom kao i predela, ali sa još posve pozlaćenim horizontalno središnjim dijelom. Na vrhu atike nalazi se raskošni zlatni baldahin.

POBOŽNOSTI U KAPELICI

Euharistijsko slavlje u kapeli - svakog zadnjeg petka u mjesecu u 17 sati, uz pobožnost BDM Žalosnoj

MOLITVA MAJCI BOŽJOJ ŽALOSNOJ

Blažena Djevice Marijo,
Presveta Majko Spasiteljeva i Majko naša,
Riznico milosti i utjehe
u svim bolima i žalostima.
Tebi je dana snaga sućuti
kojom majčinski pritječeš u pomoć
svima koji te ponizno zazivaju
u trenutcima kušnje i u traženju nade.
Ti, Majko Ožalošćena,
koja si u srcu proživljavala patnje
na tijelu i duši svoga božanskog Djeteta
od trenutka začeća po Duhu Svetome
i njegova utjelovljenja u tvome blaženom krilu.
Čula si proroštvo starca Šimuna
da će ti mač boli probosti dušu.
Sa svojom si Obitelji bila izložena progonstvu,
da bi sačuvala Život za život svijeta.
Osjetila si tjeskobu zbog nestanka Sina
koji je poučavao u Očevu domu.
Srela si ga s križem i pod križem, izmučena,
dok je u muku ponio sve naše grijehe.
Bila si s njime u smrtnome času
dok je duh predao Ocu, a tebe nama za Majku.
Primila si njegovo tijelo u svoje krilo,
da bi iz krila zemlje bilo vraćeno u krilo Očevo
i nama pripravilo mjesto u krilu Abrahamovu.
Susrela si se s tamom Kristova groba,
da bi nam uskrsnom vjerom podarila svjetlo.
Milosti i milosrđa puna,
pogledaj rane svih koji trpe;
ne uskrati nam svoga zagovora,
da svjedočimo radost spasenja,
pridruženi otajstvu Križa.
Tvoj nas majčinski pogled
gleda s naših oltara;
njega susrećemo na trgovima i ulicama,
na raskrižjima i putovima,
u našim obiteljima i domovima.
Toliko si puta bol hrvatskih vjernika
držala u svome krilu
i blažila svojim srcem.
Pružala si ruke prihvaćanja i
i vraćala nas u milosni zagrljaj
Gospodina koji traži zalutale
i raduje se raskajanima.
Na rane hrvatskoga puka
spuštala si melem istoga Duha
koji je osjenio Tvoju vjernost
i anđele si svjetla prizvala u tamu,
da jasnije čujemo Radosnu vijest,
da dodirnu nam srce i obrišu suze,
da osjetimo nježnost ruke koja vodi,
da slavimo Boga patnjama svojim
u Kristovoj patnji otkupljenja svijeta.
Majko spasonosne boli,
pridruži nas otajstvu Križa
radi našega obraćenja i spasenja;
radi posvećenja naših obitelji
i cijeloga nam naroda.
Izmoli nam utjehu i snagu
u izgrađivanju Božjega kraljevstva
u kojemu će svaka suza biti otrta,
u kojemu ni plač ni bol ne postoje.
Pomozi nam, Majko,
da po otajstvu boli
postanemo sudionicima slave
Tvoga Sina, Isusa Krista, Raspetoga,
koji kao uskrsli živi u vijeke vjekova. Amen.

Sastavio: mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u Mariji Bistrici, na blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna 2014.