DOŠAŠĆE '97.

17.  Recital Josip Ozimec 2015. 1. nagrada – standard 

 Ljiljana Lukačević, Ivanec

 

DOŠAŠĆE  '97.

 

Došašće  '97. – godina Isusa Krista.

Vitlaju snjegovi novi, novi se nemiri množe,

a glad za ljubavlju ista.

 

Ulicom promiču sjenke, koračam bez misli, bez želja.

Pogled mi počinka traži lebdeći iznad stvari

i bujice praznog veselja.

 

Sve je promijenilo izgled i blagdanskom raskoši blista.

Nova fasada na crkvi, uvozni dekor na trgu,

a glad za ljubavlju ista.

 

Sjećanja eterom plove ko rasuti oblaci sjete,

a u srcu jecaju zvona polnoćke neke daleke

dok bijah još malo dijete.

 

U poplavi tlapnji i kiča tek duša je ostala čista.

Prolaze godine, ljudi, preda mnom raskrižja nova,

a glad za ljubavlju ista.

 

Suze mi kaplju niz lice ko staklene perle bez broja.

I pitam se kamo zalutah, kojim to krenuše putem

snovi i nadanja moja.

 

Došašće  '97. – godina Isusa Krista.

Vitlaju snjegovi novi, novi se nemiri množe,

a glad za ljubavlju ista.