logo
Background

Hrvatsko nacionalno svetište

Majke Božje Bistričke

Današnjom svetkovinom svake se godine pali svjetlo nade na našim putovima. To svjetlo nije samo svjetlo koje govori o onome što slijedi poslije smrti; to je svjetlo koje osvjetljava naš život ovdje i sada. Naime, upirući pogled u Mariju na nebo uznesenu i s pouzdanjem tražeći njezin zagovor naš se život već sada ispunja nebeskom radošću, na koju nas usmjerava Marijin hvalospjev.
Ona poziva da se ne bojimo Boga, jer On svojom veličinom ne može biti 'konkurent' našem životu, njegova veličina ne umanjuje našu slobodu. Marija dobro zna: ako je Bog velik u našem životu i mi smo veliki. Ako je Bog malen u našem životu i mi smo maleni; sužuju se naši vidici, slabi naša nada, prostor našeg djelovanja postaje tako uzak i malen da ne može prihvatiti druge, dopustiti im da uz nas postoje i djeluju.
˜— Kardinal Josip Bozanić, Velika Gospa 2020.

kip

15.8.2016. - kardinal Josip Bozanić

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u zajedništvu s rektorom Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke mons. Zlatkom Korenom, okupljenim svećenicima i mnogobrojnim hodočasnicima euharistijsko slavlje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, Velike Gospe u Marijinom svetištu u Mariji Bistrici.

Na početku svoje homilije Kardinal je podsjetio na riječi Drugog vatikanskog koncila koji nam Mariju pokazuje u njenoj odabranosti da bude Majka Božja te uznesena na nebo ostane primjer koji nam je slijediti, ali i potvrda sigurne nade i utjehe na našem putu prema vjećnosti.

Tumačeći ulomak evanđelja iz misnih čitanja koji opisuje susret Marije s njenom rođakinjom Elizabetom, Kardinal je istaknuo: "Dragi vjernici, i mi smo se danas došli pokloniti našoj kraljici na nebo uznesenoj, Majci Isusa Krista i službenici Boga živoga. Svatko od nas došao je pred nju s darom svojega života, onakav kakav jest: sa svojim strahovima i nadanjima, radostima i žalostima, došli smo joj povjeriti i svoje probleme i zahtjevnost njihova rješenja, došli smo s ranama na duši i tijelu misleći i na tolike naše bližnje, misleći na poseban način na nemire koji se događaju u svijetu; došli smo umorni jer smo odlučili privezati lađu svoga života u sigurnu luku. Jer, kao vjernici znamo da ništa što se događa oko nas ili u nama ne može utjecati na istinu o Marijinu uznesenju na nebo, ali njezino Uznesenje, i istina da nas neprestano zagovara kod svojega Sina, može utjecati na nas i na sve oko nas, može preobraziti ovu našu, često tjeskobnu, svakodnevicu u istinsku radost življenja."

U nastavku homilije Kardinal je podsjetio na događaje proslave trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata koji su okupili hrvatski narod oko Marije u njezinim svetištima od svetišta u Solinu do Marije Bistrice.
"Zanimljivo je, proučavajući povijesne dokumente iz toga doba, uočiti da su se na solinskoj proslavi okupili neki od najuglednijih predstavnika Crkve u svijetu. S tom su proslavom bila povezana čak četvorica papa: ponajprije tadašnji papa Pavao VI. koji je na proslavu poslao svoga osobnoga izaslanika, kardinala Franju Šepera; onda venecijanski patrijarh kardinal Albino Luciani, budući papa Ivan Pavao I. koji je osobno sudjelovao na proslavi u Solinu; zatim krakovski nadbiskup kardinal Karol Wojtyla, budući papa Ivan Pavao II. koji se uoči slavlja obratio ohrabrujućim pismom Crkvi u hrvatskom narodu. Zanimljiva je i podudarnost da je jedan od uglednijih uzvanika na proslavi trebao biti tadašnji münchenski nadbiskup kardinal Julius Döpfner koji je uoči proslave iznenada preminuo, a naslijedio ga je nekoliko mjeseci kasnije – Joseph Ratzinger, budući papa Benedikt XVI."

Događaj u Solinu, nastavio je Kardinal, nije bio samo poruka, krik naroda za oslobođenjem od komunističke diktature koje su došli poduprijeti i uglednici iz svijeta, nego ta je proslava bila i mnogo više od toga. Tada je, naime, izrečen zavjet koji je postao neizbrisiv znak, časna, ugovorna obveza hrvatskoga naroda s Majkom Božjom. Tada, na završetku svečane Euharistije, u Solinu 12. rujna 1976. godine, pred likom Gospe od Velikog hrvatskog zavjeta, zagrebački je nadbiskup Franjo Kuharić, u ime čitave Crkve u Hrvata obnovio tisućljetnu vjernost naroda Isusu po Mariji te utvrdio pradjedovski zavjet.

"Kako samo pogađaju sljedeće riječi toga zavjeta: 'Bila si Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kad smo se kao Narod i kao Crkva rađali; bila si nam Utočiste u krvavim vremenima kad smo izdisali pod udarcima; bila si stijeg naših pobjeda i stalni poticaj naših obnova. U brojnim Tvojim prošteništima diljem Domovine svojoj si djeci ulijevala pouzdanje i hrabrost, Ti koja si i sama stajala pod križem svoga Sina. Tvoja su svetišta i danas izvorišta nade i središta obnove.

Majko naše prošlosti, budi Majkom i naše sadašnjosti i naše budućnosti! Danas i sutra, u vremenu koje se diči napretkom, ali koje često smrću duše tijelo hrani, sve nam više treba svjetla i ljubavi Tvoga djevičanskog i materinskog Srca'.

Tako je molio hrvatski narod prije 40 godina, a ta molitva obvezuje i nas danas, kad naš narod vapi za demografskom obnovom, kad vjetar njiše prazne kolijevke, kad nam se gradovi i sela sve više pustoše, kad nam je toliko potrebna hrabrost, snaga, pouzdanje u život. Stoga danas, pred likom Majke Božje Bistričke, ponavljam sa svojim časnim prethodnikom kardinalom Franjom Kuharićem vapaj našoj nebeskoj Majci:

'Majko naše prošlosti, budi Majkom i naše sadašnjosti i naše budućnosti!... Povjeravamo se Tvojoj zaštiti. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje. Znaš što se događa u našim obiteljima… Prazne obitelji … znak su umiranja. Majko Milosti, ne daj da umremo!'"

Govoreći o situaciji u kojoj se naša Domovina i društvo nalazi Kardinal je istaknuo: "Dragi vjernici, ima puno dobra u našoj sredini. U našem narodu živi jaka svijest solidarnosti koja se očituje u suočavaju s nevoljama i potrebama ljudi. Potrebno je čuvati spomen na velikodušne, hrabre i jednostavne geste naših ljudi kad su se susretali s potrebama drugih. Trebamo obnavljati žar pouzdanja u sebe, u naše zajedništvo, u mogućnost promjene na bolje, jer ovaj narod želi živjeti dostojno, želi bolju budućnost za sebe i za svoju djecu. Ovaj narod, jer ga je oduvijek resila miroljubivost i osjećaj za pravdu, umoran je od toga da istinu o svojoj povijesti mora tražiti na sudovima izvan svojih granica. Stoga želi da se u Domovini stvore uvjeti za pravni i zakonodavni sustav u koji se može pouzdati."

Podsjetivši da živimo u godini Izvanrednog jubileja Božjeg milosrđa, u vremenu kada ljudi traže sigurnost, uporište i nadu, ali i u vremenima kada se oko nas širi nesigurnost, kada nemiri praćeni stradanjima nevinih ljudi pogađaju svijet, za koje papa Franjo kaže da su zapravo treći svjetski rat u dijelovima; kad gledamo tolike muke i patnje na Bliskom istoku, ali i u Europi, Kardinal je istaknuo da sve to stavlja pred nas brojna pitanja.

"Ako bi tko pitao zašto se tolika zla danas događaju, blaženi Alojzije Stepinac bi mu ovako odgovorio: 'Mi kao ograničena bića sve mjerimo sitnim ljudskim mjerilima. Tako i Božju dobrotu i milosrđe. Čovjek je dobar od danas do sutra. Ali Božja dobrota i milosrđe nema granica. (…) Milosrđe Njegovo traje i sada u ovim teškim nevoljama, koje naš ograničeni um smatra najvećom nesrećom, ali iz kojih će Božja mudrost izvesti sasvim sigurno naše najveće dobro' (Okružnica vjernicima 1945. godine: Pouzdanje u Boga u strašnim vremenima koja proživljavamo).

Rekao bi i ovo: 'Očevi i djedovi naši upirali su u svakoj pogibelji svoje oči k Onoj koja je osjetila svu bol ugroženih, progonjenih, ispaćenih... Nju molimo da nam pomogne i u budućnosti te ostanemo vjerni Bogu i zakonu njegovu' (Propovijed na Zavjetnom hodočašću vjernika grada Zagreba u srpnju 1940.)."

Svoju homiliju završio je molitvenim zazivom: "Majko Božja na nebo Uznesena, Kraljice Neba i Kraljice Hrvata, moli za nas, za naše obitelji, za našu Domovinu i sav svijet!"

Kako do nas?