Uvijek iznenađeni, nikad iznevjereni - osam godina služenja Služitelju i Službenici

Dragi prijatelji u Kristu, osobito naši dragi župljani, ovim razmišljanjem želimo se zahvalno prisjetiti prošlosti i usmjeriti naše duhovne oči na velikih djela koja nam čini Svesilni.

On nam daje otiske svojih ruku šaljući nam u život obitelj, prijatelje, suradnike, ali i naše župnike, naše drage pastire. Naša vjera je vjera u Boga koji uvijek iznenađuje otvaranjem novih horizonata, ne dopuštajući nam ni na trenutak da zaboravimo rasti i razvijati se kroz nove izazove, usmjereno i uspravljeno putovati pod nebeskim plavetnilom prema Njemu, a ne stajati ukipljeno u ugodnoj sadašnjosti.

1. Zdravo, Marijo

Kad sam bio druga godina formacije u Međubiskupijskom sjemeništa u Zagrebu, davne 2016.g., rektor Domagoj oprostio se od sjemeništaraca i našeg šalatskog neba i brijega, i uz riječi: "možda je to baš i dobro za moju duhovnost - da još više rastem u pobožnosti prema Majci Mariji", obznanio da odlazi na novu službu u Mariju Bistricu. Tako je, baš poput anđela Gabrijela, morao Mariji reći jedan novi zdravo!, možda i najgorljiviji pozdrav koji joj je do tada uputio: pozdrav koji radosno strepi pred budućnošću, kao što je i anđeo strepio pred Marijinom slobodom. Osim što je pozdravio Mariju, pozdravio je i sve vas - svoje nove župljane, svoje malo stado koje toliko puno očekuje. Bio je to zdravo! koji vas je osvojio svojom pastirskom jednostavnošću. Jednostavni zdravo! novoga pastira mnoge je privukao i u dublje razgovore, a iz razgovora uvijek su se rađala i djela i prijateljstva. Pastir koji dvoumna savjetuje, grešnika blago opominje, uvredu oprašta, a mogu reći i neugodne osobe strpljivopodnosi. Pastir koji je mnoge iznenadio svojim sportskim manirima, poletnošću i živahnošću, ali nije iznevjerio svoju službu i očekivanja župljana.

2. Gospodin s tobom

Marija se odmah dala na put, Elizabeti, a potom i u Betlehem. Našeg župnika Domagoja pamtit ćemo i po hrabrosti da se krene na put, da se poduzme inicijativa: župljani se okupljaju oko Biblijske grupe i čitača, baš kao što je i Marija o Božjoj riječi razmatrala u svome srcu; župnik ne dopušta da se župljanima prašina skupi oko tenisica: odlazi se na mnoga hodočašća u obližnja mjesta, ali i dalje države, nalik Mariji koja je uvijek "sportski" spremna ići za Sinom.

Mjesta u Marijinoj kući ima za sve: mnogima posebno mjesto na srcu zauzimaju naša zajednica Vjera i svjetlo, ekipa za kićenje crkve, zajednica mladih - tako su i mnogi ljudi našli mjesta u pastirskom srcu koje svaki dan nastoji postajati slično Srcu onoga koji je s njime.

Pamtimo i mnoge trenutke u kojima je župnik zaista morao gorljivo moliti da Gospodin bude s njim: to su potres i požar koji su nanijeli veliku štetu Župi i Svetištu. To je vrijeme kada je pastir Domagoj morao "zatirati i ništiti, graditi i saditi" (Jr 1,10) - zatirati i ništiti staro, potreseno i izgorjelo, a graditi i saditi novost Božje utjehe i fizičkog obnavljanja Bazilike i cinktora, Župe Laz i našeg novog Hodočasničkog centra, na kojeg smo svi ponosni. Unatoč svim životnim iznenađenjima, poziv na svetost i obnovu nije ostao iznevjeren.

Kad sam saznao da Župnik odlazi, poslao sam mu poruku: "tako je to, taman kad si čovjek želi urediti sobu!" - vjerujem da je i Marijina soba bila mala, i da ju je uvijek željela barem još malo bolje urediti, ukrasiti. No, onome tko uvijek izlazi iz sobe ususret svojim bližnjima, u sobe srca svojih župljana, soba i nije tako bitna.

3. Blagoslovljen plod utrobe tvoje

Župnik je u katehezi o kipu Majke Božje znao reći da je ona crna jer je crna boja najplodnije zemlje, a Djevica Marija je zaista najplodnija među ženama jer je rodila plod koji nas je otkupio i spasio svojom neizmjernom ljubavlju. Zaista, pamtit ćemo Župnikove propovijedi koje su u našem srcu raspirivale ugaslu žeravicu i rasplamsavale spasonosna promišljanja: pamtit ćemo propovijedi koje su nas znale iznenaditi svojom domišljatošću, ali nikada iznevjeriti svojom dubinom.

Iznenađeno poslušati Svećenik, zaručen za Boga, pokušava stalno ostati zadivljen osvježavajućom ljubavlju koju Bog donosi u njegov život i pokušava prenijeti miris Božje blizine i ohrabrenja drugima.

Ponekad se dogodi da su zahtjevi Božje ljubavi, koja se očituje u volji Nadbiskupa, veoma iznenađujući čak i za svećenika. Ipak, kao što i žena iznenađuje muža, a muž je pokušava slušati, tako i svećenici u konačnici snagu crpe iz vjere da Bog nikad ne iznevjerava. Vjerujemo da će naš župnik reći jedan novi zdravo! kao i 2016.g. na Šalati, zdravo novim izazovima, zdravo novom horizontu nebeskog plavetnila Kaptola. Nebo nas povezuje.

Mi, župljani i svećenici, ostajemo iznenađeni, ali ne i iznevjereni, uvjereni da Bog otvara nove mogućnosti i zahvaljujemo na svemu dobrome što je pastir Domagoj za nas učinio: na svemu vam, župniče, hvala, što je Božja ruka po vama dala. Dobar pastir je otisak Božjeg prsta i utisak Božjeg Duha u životima svojih župljana.

Molimo za njegov daljnji put, da nastavi radosno i "sportsko" življenje svećeništva u svim službama koje će još vršiti.

Dragi župniče, neka Vam u svim službama bude na usnama molitva:

Samo te jedno Bože, molim,
uvijek me iznenađuj,
za Te da se borim,
da Te nikad ne iznevjerim
da Te sve više volim.

vlč. Vedran Jakić, župni vikar