Sv. Tarzicije...

Djevojke i mladići zbora mladih župe Uznesenja BDM u Zlataru, podarili su nam divne trenutke... Prva nedjelja Došašća dugo će se pamtiti...

Hvala mladima iz Zlatara i onima koji su ne tako davno bili mladi...
Hvala gospodinu Marijanu Parlaju, glazbenoj instituciji zlatarskog kraja!
Hvala zauzetom zlatarskom župniku, vlč. Dragutinu Cerovečkom!

Operni mjuzikl

Tarzicije: Patrick Parlaj

Orgulje: vič. Dragutin Cerovečki

Svećenik Vojnik: Marijan Parlaj

Dječak I: Andrija Jurki

Dječak II.: Delija Ivan

Zbor mladih župe: BAZILIKA Majke Božje Bistričke
Nedjelja 29.11.2015 u 17 sati

Sveti Tarzicije mučenik Euharistije

Sveti Tarzlicije je prema predaji bio rimski dječak. Živio je u Rimu za vrijeme progona Crkve i kršćana i tu je radi svoje vjere u Isusa hrabro umro mučeničkom smrću. Budući da je živio prije više od 1700 godina, o tom hrabrom dječaku zapisano je vrlo malo. 0 tome zašto je Tarzicije umro, govori nam papa Damaz (+384), koji je nad njegov grob dao staviti natpis: „Kada je sv. Tarzicije nosio vjernicima u katakombe Kristovo Otajstvo, a zla ruka ga htjela obeščastiti, on je izbijen, radije predao dušu nego da Nebesku hranu dade bjesnim psima".

U to vrijeme progona kršćani su u zatvorima i katakombama pred smrt čekali da im netko donese sv. Pričest. Ali tko im je mogao donijeti sv. Euharistiju? Svećenici to nisu mogli učiniti jer su bili poznati. Tu se našao Tarzicije, dvanaestogodišnji dječak, koji se dragovoljno javio za tu opasnu službu vršeći tu svetu službu kao ministrant, dao je svoj život za Isusa.

I. čin

U Rimu su kršćani bili progonjeni kao u vrijeme sv. Petra koji je u Rimu sa sv. Pavlom prvi za Isusa prolio svoju krv. EuharIstiju je slavio sam sveti Otac papa Stjepan I. Vjernike je upItao: „Tko je spreman našim zatvorenicima odnijeti svetu Pričest? To se mogu usuditi samo mladi jer smo mi stariji svi osumnjičeni i u velikoj opasnosti jer bi nas brzo prepoznali". Odlučno i polako diže se mladi Tarzicije i krenu prema papi govoreći: „Spreman sam svojim životom štititi Sveti kruh". Dan kasnije Tarzicije je klečao pred oltarom. Svećenik Bono dao je mladiću Presveto koje je on zatvorenicima trebao dati za pričest. Ali na cilj nije došao.

II. čin

Neki sluga iz kuće njegovog ujaka već je dugo promatrao Tarzicijevo sumnjivo kretanje i nekako saznao za njegovu tajnu zadaću i nagovorio njegove vršnjake i prijatelje da ga prate. Kada su ga sustigli u ulici Via Appia, tobože su od njega zatražili da se igra s njima. Svoje na prsima prekrižene ruke Tarzicije je još jače stisnuo na Presveto, štiteći ga, i krenuo dalje. Oni su mu zagradili put postavljajući mu kobno pitanje: „Šta si to tako sakrio i šta tako čvrsto držiš? Pokaži nam!" Kratko i jasno Tarzicije im odgovara: Nipošto i nikada!" Počinje kamenovanje i tučnjava. Dolaze neki odrasli i pokušavaju pomoći dječaku. Onda odjeknu povik: On je kršćanin, nosi tajnu kršćana!" Nakon toga batine i kamenovanje postaju još jači. Teško pogođen i izudaran Tarzicije pada na tlo, krvari i ječi od bolova ali Presvetu tajnu ne ispušta iz ruku, pa ni kad ga je jedan kamen smrtno pogodio u glavu. Kada su Mu pokušavali rasklopiti čvrsto stisnute ruke u kojima je držao Presveto da bi vidjeli Tajnu koju je držao u rukama, netko je povikao: „KradIjivci leševa!" Svjetina se razbježa jer je krađa leševa po rimskom pravu bila strogo kažnjiva. Presveto je ostalo netaknuto. Tarzicije ga je zaštitio svojim životom. Bilo je to vjerojatno 15. kolovoza godine 257. za vrijeme cara Valerlja. Kršćani su pokopall tijelo mučenika Tarzicija u Kalistovim katakombama u Rimu.

Sveti Tarzicije bio je prvi ministrant katoličke Crkve i zato je zaštitnik ministranata, mladih i čuvara Presvetog Sakramenta.

I. ČIN

Svećenik: O čuj naš glas, nebeski oče, svrni na crkvu pogled blag. Nadvladat Krista pako hoće, izbrisat vjere svete trag.

Puk: Smiluj se nama Bože naš, smiluj se nama Bože naš...  Dušmana mržnja na nas vreba, teške kušnje sprema se čas! Slabosti našoj pomoć treba, Ti si nam nada, moć i spas! Smiluj se nama Bože naš, smiluj se 

Svećenik: 0 vjerni, znajte svi da mnoga kršćanska braća, već sutra će umrijet od zvijeri i od mača. Lavova gladnih, čopor za žrtvama viče, a svjetina ubojstvima kliče Tko će živ, podnijet moć, u zatvor braće drage? I njima odnijet poć, tu pričest vrelo snage, jer krvnik već ih lju, na zadnji zove put....

Tarzicije: 0 dobri oče čuj, ja ću put k'njima naći, gle duša maoja sva, tu divnu žudi slast! Meni daj, blago to. Ja ću poć našoj braći. Ah, udijeli mi tu čast, ah, udijeli mi tu čast! Meni daj blago to, ja ću poć našoj braći, ah, udijeli mi tu čast, ah udijeli mi tu čast!

Svećenik: Teško je to za tebe dijete, tamnicu čuva straže bić...

Tarzcije: u zatvor kroz čuvara čete, dijete će malo lakše stić!

Svećenik: A ako ti netko na put stane?

Tarzicije: borit ću se tad!

Svećenik: A ako te možda ubit kane?

Tarzicije: umrijet ću rad!

Tarzioje/Svećenik: 0 dobri Oče čuj, ja ću put, kinjima naći. Gle, duša moja sva, tu divnu žudi slast. Meni daj blago to, ja ću poć k,našoj braći!

Tarzcije/Svećenik: 0 dobro dijete čuj kušaj put kinjima naći, znam duša tvoja sva, tu divnu žudi slast! Evo ti blago to! Idi sad našoj braći!

Tarzicije: Ah, udijeli mi tu čast!

Svećenik: Da, ja dajem ti tu čast!

Tarzicije: Ah, udijeli mi tu čast!

Svećenik: Da, ja dajem ti tu čast!

Tarzcije: Meni daj blago to, ja ću poć našoj braći!

Svećenik: Uzmi blago to, idi sad našopj braći!

Tarzcije: Ah, udijeli mi tu čast, Ah udijeli mi tu čast!

Svećenik: Da, ja dajem ti tu čast, da ja dajem ti tu čast!

Svećenik: Sinko moj, dobro znaj, premda mlad ovog časa. Ti Boga nosiš svog, ti Boga nosiš svog! Kao živ kalež svet, u zalog snage spasa...

Tarzicije: Kraj srca leži mog, kraj srca leži mog!

Svećenik : Kraj srca leži tvog!

Tarzicije/Svećenik: Primam sad blago to, s'njim ću poć našoj braći, ah, Ti dade mi tu čast, ah, kolika je to slast!

Tarzicije/Svećenik: Primi sad blago to, s'njim češ poć našoj brači. Ah ja dadoh ti tu čast, ah velika je to slast!

Tarzcije: Kriste Tebe duša žudi, dođi sad na moje grudi, da se meni otvori raj!

Svećenik: U ime Božje hajd!

Tarzcije: Čuvaj me kad dušman prijeti, al' ću rado za te mrijeti, Kriste Bože, Spase naš! Svećenik: Isusa nosiš ti!

Tarzicije: Ja sam Bože malo dijete, al' za slavu vjere svete, krv ću svoju spremno dat! Svećenik: Čuvao te Bog!

Tarzicije: Čuvaj me kad dušman prijeti, al' ću rado za te mrijeti!

Svećenik: Za njega molimo svi!

II. ČIN

Dječaci u igri

Hej! Tko je đak, nek s'nama stupa i pjeva ko na grani ptić! Daleko od škole tvrdih klupa, na igru, šalu treba ić! Nek čitav grad sad čuje nas, jer praznika je došo čas, nek čitav grad sad čuje nas, jer praznika je došo čas...

Hitri zvrk tjerat vole đaci, pa nek se diže s'druma prah! Kad junak kamen vješto baci, svima od čuda stane dah. Za loptom jurimo ko strijela, boreć se hrabro kao lav! Pa makar glava nije cijela i ranjen bude razred sav! Sve igre baš vesele nas, te vrijeme leti kao čas, sve igre baš vesele nas, te vrijeme leti kao čas.

Hej! Tko je đak, nek s'nama stupa i pjeva ko na grani ptić! Daleko od škole tvrdih klupa, na igru, šalu treba ić! Nek čitav grad sad čuje nas, jer praznika je došo čas, nek čitav grad sad čuje nas, jer praznika je došo čas...

Hej tko je?...sad mir!..A što? da nešto kažem; buke je dosta, djeco iš! Ja tihu igru sad predlažem: Naš slijepi miš, naš slijepi miš!

Kud Tiber rijeka teče, kraj bješe pust i nijem, kud Tiber rijeka teče, kraj bješe pust i nijem,

Tu vučica se šeće, a uz nju Romul, Rem! Tu vučica se šeće, a uz nju Romul, Rem!

Kad braća su odrasla na bregovima tim, Kad braća su odrasla na bregovima tim,

Gdje stada su tek pasla, sazida se grad Rim! Gdje stada su tek pasla, sazida se grad Rim!

Pradjedova rodu slava! Oni su nam dika prava! Pradjedova rodu slava! Oni su nam dika prava!

Sda reci daj, slijepi mišu naš, koga držiš tu, da li znaš?

Regulus? Fabinus? ne, ne Severus, Maximus, Ne, ne! Aj slijepi mišu varaš se!

Gnjavit više neću sa krpom tom! Tko će sad kušat sreću? TARZICIJE 000N!

TARZICIJE: Čujte me druzi sad, što vas sve vruće molim, ostat tu nemam kad, a znaš, da igru volim.

Dalje me vodi put, moram poć našoj braći! Ah ne krati mi tu čast, ah ne krati mi tu čast! dalje me vodi put, moram poć svojoj braći! ah ne krati mi tu čast, ah ne krati mi tu čast!

DJEČACI: Ne već s'nama igraj se ti! Il' reci nam kamo to nosiš! Ne već s'nama igraj se ti! II' uzalud plačeš i prosiš!

TARZICUE: Čujte me druzi sad, što vas sve vruće molim...

DJEČACI: Oj slijepi mišu tko sam ja? Kud Tiber rijeka teče, na bregovima tim, tu Romul s Remom šeće i diže svoj grad Rim! znate što ga priječi? KRŠČANIN Je to! odaju ga riječi i vladanje zlo! Boga svoga grli stalno, ja to znam! S njim u zatvor hrli, ne reče li sam? Kaži nam što tu kriješ sve! Kaži nam što tu kriješ sve! Kaži nam, kaži nam, kaži odmah! KAMENOVANJE TARZICIJA (Tarzicije se boji vojnika koji ga je pokušao spasiti, ne znajući da je i on skriveni kršćanin pa mu vojnik stoga govori)

VOJNIK: Čuj me čuj krščanin sam znaj!

Tarzicije: Ja sam Bože malo dijete, al' za slavu vjere svete, krv ću svoju spremno dat!

VOJNIK: Svetoj hostiji sad, dade život mlad...

Tarzicije: Al' za slavu vjere svete....

TARZICIJE UMIRE ZA SLAVU VJERE SVETE

VOJNIK: Ah preminu on, vjeran Bogu svom, ah preminu on, žrtva Bogu svom!