Spomenica

SPOMENICA- KAKO JE PISATI

 

Spomenica, spis, isprava ili knjiga, odnosno zbornik radova objavljen u spomen na neku zaslužnu osobu ( Brunšmidova  spomenica, 1928.; Spomenica Josipa Matasovića, 1972.; Spomenica posvećena Vladimiru Prelogu, 2002. ) ili povijesni događaj ( Spomenica o proslavi hiljadu godišnjice hrvatskog kraljevstva u Orahovici, 1925. ).
Spomenica može biti objavljena i povodom trenutačnoga političkog, kulturnog (Spomenica prigodom otkrića spomenika don Frane Bulića, 1935. ) ili slična događaja na koji je važno upozoriti ( Spomenica o otvorenju „Hrvatskog doma u Vrbniku na Krku, 1901. ).
Spomenice objavljuju kulturna i sportska društva ( Spomenica Hrvatskoga prirodoslovnog društva, 1985.; Spomenica hrvatskog kluba Segesta, 1996.; Spomenica Matice hrvatske, 2004. ), ustanove ( Spomenica Zvjezdarnice Zagreb, 2003.), škole (Spomenica 150-godišnjice Klasične gimnazije u Splitu, 1967.),  sveučilišta ( Spomenica u povodu proslave 300- godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, I-II, 1969. ), crkvene ustanove ( Sinjska spomenica 1715- 1965, 1965. ). 
Spomenica je također i medalja kovana u čast i spomen na osobu ili događaj. Uredbom predsjednika Republike Hrvatske dr Franje Tuđmana od 10.3. 1995. utemeljene su Spomenica Domovinskog rata i Spomenica Domovinske zahvalnosti kao hrvatska odličja uz koja ide popratna svečana diploma. U nekim značenjima spomenica odgovara terminu memorandum ( od lat. memorandus: onaj koji treba biti zapamćen).

Ovdje ću malo više pažnje posvetiti pisanju Spomenica u školama  i župama.

Što je Spomenica škole?

 

Spomenica škole je trajni dokument u kojemu  škola vodi zapise o redoslijedu važnih događaja u povijesti škole. Spomenica sadrži opće podatke o školi: naziv i sjedište škole, naziv županije te ime, prezime i potpis ravnatelja u vrijeme početka i u vrijeme završetka vođenja spomenice, oznaku za mjesto pečata škole. Obvezno se vodi za svaku školsku godinu u pisanom ili elektroničkom obliku. Školske spomenice počele su se pisati Naredbom Hrvatske dalmatinske slavonske kraljevske vlade Odjela za bogoštovlje i nastavu 2. svibnja 1880. broj 241 i Naredbom Podžupanije u Požegi od 19. listopada 1881.godine. Na stranicama su osim broja učenika i imena učitelja ispisane i brojne priče o mjestu, vremenu i događajima i svim onim sitnicama koje čine život u školi i oko nje.

Osim teksta, vrlo često su ispunjene fotografijama učenika, učitelja, školskih zgrada i mjesta. Isto tako i raznim ilustracijama, skicama i nacrtima. Sve nas to vraća u atmosferu prošlih vremena. Opisi iz Spomenica neobično su korisni ne samo za etnološku nego i druga znanstvena istraživanja, a da ne govorimo o zanimljivim podacima iz svakidašnjice.  Školske spomenice vrve zanimljivostima, pa tako iz one u Brodskome Drenovcu, rodnome mjestu dr Andrije Štampara saznajemo da ljudi nisu uložili nikakva truda da galicom i krečom zaštite vinograde od peronospore, tako da je ovo veliko selo 1887. imalo ukupno  2000 akova vina, da bi 1894. Bilo svega 100 akova ( akov je mjera od 50 litara ). Kao što i onima koji zalutaju ili s namjerom prolistaju stranice poneke Školske spomenice bude drago i zaigra im osmijeh kada uđu u priče koju one skrivaju. A tu su i veseli i tužni i važni  imanje važni  trenuci i događaji zbijeni u rukom  pisanim recima baš zato da jednom pobude sjećanja i čitatelja povedu stazom nekih prošlih, a ne samo školskih vremena.

A sada nešto o župnim spomenicama.

Knjigu Spomenicu župnici su dužni voditi na temelju odluke biskupa Maksimilijana Vrhovca iz 1803. godine. Međutim, većina župnika započela je voditi Spomenicu tek sredinom 19. st. ili čak u njegovoj drugoj polovici. Župnik koji je započeo pisati Spomenicu redovito je najprije opisao povijest svoje župe, i to na temelju Matičnih knjiga, da bi onda već on, te, pogotovo njegovi nasljednici nastavili pisati Spomenicu na način ljetopisa. Početak je pisan redovito latinskim jezikom, a onda hrvatskim.

  

Što se upisuje  u knjigu Spomenicu u našoj župi?

Najprije se upisuje ime župe ( kod nas i Svetišta ), zatim dekret po kojem je određeni župnik imenovan od strane zagrebačkog kardinala, danas kardinala Josipa Bozanića. Uz ime i prezime župnika upisuje se i njegov životopis te vrijeme kada je preuzeo dužnost i od kada je u župi.

Sada slijede događaji koji se odnose na našu župu i koji se evidentiraju u župnu Spomenicu. Naša župa i Svetište domaćin je poznatim crkvenim dostojanstvenicima i susretima. Tijekom cijele godine, a posebno u vrijeme hodočasničkih mjeseci, našu župu i Svetište posjete mnogi biskupi, svećenici, kardinali, a ugošćuje i mnoge sudionike pastoralnih susreta. U tim danima su kardinali, biskupi i svećenici predvoditelji euharistijskog slavlja, procesija i križnih puteva. Tada se u Spomenicu upisuju ili cjelovite ili samo djelomične njihove propovijedi.

Posebna pažnja  posvećuje se svećenicima, biskupima, časnim sestrama koji potječu iz naše župe. Među hodočasnicima ćemo naći organizirane vjerničke grupe pojedinih župa, vatrogasci, sportaši, vojnici i policajci kao i mnogi koji individualno pohode Svetište. U župnoj spomenici svoje mjesto imaju  i sestre Karmelićanke koje su sastavni dio našeg Svetišta.  

U Spomenici ćemo naći i u kojim pobožnostima sudjeluju naši župljani; svibanjske i listopadske pobožnosti kada križevi krajputaši postaju crkve u malom. Naše procesije i križni putevi ne ostavljaju nikoga ravnodušnim. Neizostavne zornice pozivaju vjernike na rane Svete Mise na kojima se slavi iščekivanje rođenja malog Isusa. Zanimljive priče iz organiziranih hodočašća naših župljana također zauzimaju određeni prostor Spomenice. Stranice Spomenice otvorene su i za humanitarni rad naših župljana, kulturna događanja u našem mjestu, rad s mladima, turistička zajednica u životu župe, obilježavanje velikih crkvenih i svjetovnih jubileja. U župnoj Spomenici dobro je pročitati  poruke papa; svetog Ivana Pavla II, pape Ratzingera i pape Franje.

Zabilježeni su i pozdravni govori našeg župnika prilikom nekih važnih obljetnica, blagdana ili nekih javnih događaja. Čitač Spomenice biti će ugodno iznenađen kada u Spomenici pročita gdje je sve gostovao naš župnik, njegove nadahnute propovijedi u gostujućim župama, s kime se sve susretao. U Spomenicu se svake godine upisuju statistički podaci; broj rođenih, umrlih i vjenčanih. Budućim generacijama bit će zanimljivo pročitati koji su se sve radovi obavljali na crkvenim objektima. Zapisuju se izvođači, donatori, vrijeme  izvođenja radova, troškovi za izgradnju i obnovu objekata, nabavu stvari potrebnih u bogoslužju.  

Naš župnik i njegovi suradnici obraćaju nam se povodom blagdana vrlo sadržajnim čestitkama i razmišljanjima. Nisu izostavljeni ni crkveni zborovi. Posebno važni događaji i osobe koje su povezane s njima također će naći prostor u župnoj spomenici.  Zašto ne zabilježiti ako je godina bila jako sušna ili izrazito kišovita, ako nas je pogodio potres, poplava, duga i teška zima. U Spomenici je dobro zabilježiti i politička previranja države, ratovi kojih je bilo na našim prostorima.

Na kraju godine lijepo se sjetiti samo onog lijepog što će nam ostati u sjećanju, zahvaliti se Nebeskoj Majci za sve što je učinila za nas.

Nada Severović

Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke zahvaljuje marnoj učiteljici, gospođi Nadi Severović,a ovom kvalitetnom i poticajnom doprinosu. Vrlo je važno, zbog nas samih i zbog naše budućnosti, zapisati i tako sačuvati vrijedne trenutke. Gospođa Nada Severović dugi je niz godina vodila spomenicu područne škole u Kerestincu, spomenicu župe Uzvišenja sv. Križa za naselja Kerestinec, Kalinovicu i Žitarku, a danas opisuje sve događaje bistričke Župe i Svetišta.

Premalo je reći hvala pa zato kažem veliko HVALA!

mons. Zlatko Koren