Proslavljena Zlatna misa prečasnog Slavka Šaguda

27. lipnja 2010. 

Hrvatsko nacionalno svetište

   Majke Božje Bistričke

    Marija Bistrica

 

27. LIPNJA2010. sveta misa u18 sati

P R O S L A V LJ E N A

z l a t n a    m i s a

prečasnog  Slavka Šaguda

uz suslavlje zlatomisnika

Ivana Sirovca, Zlatka Tržoka i Slavka Gabuda

p  r o s l a v a    s v e ć e n i č k i h    j u b i l e j a

 

40 godina Branko Bukvić Ljubomir Haćina

35 godina Josip Ban

30 godina Marijan Culjak Franjo Jačmenica

25 godina Ivan Bračun

20 godina Stjepan Halužan Ivan Kobeščak Ivan Tompić

Nedjelja u znaku svećeničkih jubileja

U Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici u nedjelju, 27. lipnja proslavljeno je više svećeničkih jubileja. Zlatnu misu – 50 godina svećeništva -  proslavili su Slavko Šagud i Slavko Gabud, obojica rodom iz Laza nadomak Mariji Bistrici. U misi koju je predvodio mons. Ivan Špoljar, župnik u Gornjoj Stubici, meću tridesetak svećenika bilo je i i drugih jubilaraca: 40 godina svećeništva proslavili su Branko Bukvić i Ljubomir Haćina, 35 godina Josip Ban, 30 godina Marijan Culjak i Franjo Jačmenica, 25 godina Ivan Bračun, a 20 godina svećeničke službe Stjepan Halužan, Ivan Kobeščak i Ivan Tompić. ćestitke povodom jubileja preč. Slavku Šagudu, svećeniku u miru u Mariji Bistrici, te subraći u svećeništvu,

uputio je i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Rektor svetišta vlč. Zlatko Koren na početku mise podsjetio je da proslava jubileja ima dvostruko značenje: zahvaliti za dobro, ali i ispitati i analizirati prijećeni put. Vlč. Dragutin Bosnar, župnik iz Oroslavja stoga je u propovijedi i analizirao sliku svećenika koji „Kristovu ljubav i milosrće nose u glinenim posudama. To je čast i izazov, ali i put, put križa“, rekao je propovjednik naglašavajući kako „ljubiti i biti milosrdan ne ide bez žrtve.“ Zbog toga je kolegama svećenicima rekao: „Znak ste osporavan, i kao osobe i kao poslužitelji otajstva Kristove ljubavi. Niste osporavani tek u javnom nesklonom mnijenju koje svećeništvo vidi kao neku nepriličnu službu. Osporavani ste i stoga što je to po pravednosti Božjoj. Nije učenik nad Učiteljem.“ Vlč. Bosnar poželio je jubilarcima i dalje oduševljenje za Krista, jer „svidjelo se Bogu suputničiti s vama, predati vam se kao nikome drugome u Crkvi.“ Na kraju propovijedi naglasio je kako slavlje jubileja pokazuje „što sve kršćani mogu s Bogom koji ih krijepi“, a kolege svećenike je pozvao da zajedno budu dostojni svojega poziva jer „vjerujemo da je moguće živjeti svećenički poziv, da Evanđelje nije nedostižni ideal.“

            Slavlju svećeničkih jubileja u Mariji Bistrici nazočio je i zagrebački pomoćni biskup dr. Valentin Pozaić.

 

Tanja Popec

čestitka kardinala Josipa Bozanića

HOMILIJA PREČASNOG DRAGUTINA BOSNARA U ČAST SVEĆENIKA-SLAVLJENIKA - 27. VI. 2010. (13. KG.)

Dragi vjernici!
Oče biskupe, Valentine!
Braćo u svećeništvu!
Dragi slavljenici, jubilarci!

Možda tijekom liturgijske godine nećemo naći tako obilna i, uz ovakvu prigodu, blagotvorno pogoćena poklada Božje riječi, kao na današnju nedjelju. Budući da će te riječi odzvanjati u našim ušima i srcima do iduće nedjelje, to se njihovoj poruci izvanredno priklanja i biskupsko rećenje mons. Mije Gorskoga, koje će se dogoditi iduće subote u našoj prvostolnici. Blago nama, ako smo zatečeni i tim dogaćajem i porukom današnjih čitanja!
Doista, nema prikladnijeg vremena od „Svećeničke godine“ za slavlje obljetnica ovih naših slavljenika.
Niti ima prikladnijeg mjesta za vaše slavlje – dragi slavljenici – od ovoga hrama posvećena Majci Božjoj Bistričkoj. Koliki su tu našli utjehu, dobili snagu, oproštenje i prosvjetljenje! Koliki su nakon hodočašća u ovo Svetište pošli drugim putem, putem svjetla i istine! Tko će reći kako i vaše zvanje nije tu izmoljeno!?
Uvodna misao ove mise, Isusova riječ o nama njegovim izabranicima, koje je slavljenik mons. Ivan pročitao, glasi: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane.“
Tko smo, dakle, mi ovdje sabrani i toliki kojima je upućena ova ista riječ?
Ljudi tako Kristom sabrani u zajednicu – Crkvu – da mognemo upoznavati, prihvaćati i živjeti božansku ljubav i milosrće. Temelj i smisao našeg života jest Kristova ljubav i milosrće. Takav život nije bez protimbe. Inače ne bi bio Kristu vjeran, Krista dostojan.
Ne, ne gordimo se niti uznosimo kako smo na tom putu uspješnici; da ne posrćemo i ne padamo. Znamo kako Kristovu ljubav i milosrće nosimo u glinenim posudama – da smo samo vrčevi koje sluge – meću njima i Majka Gospodinova – nose na stol gozbe Jaganjčeve. No, vjerujemo li da to što nosimo može postane vinom dok smo još na putu? Ako živimo kao „sinovi svjetla“ onda se tomu i nadamo i to već kanda vidimo.
Sestre i braćo, pozvani smo na to gledanje i vićenje.
O, koje li časti! O, kojeg li izazova i kakva li puta!
U Evanćelju čusmo kako je Isus na taj put „krenuo sa svom odlučnošću“. Na kakav to put? Na put križa. Ljubiti i biti milosrdan ne ide bez žrtve. Stoga, gdje spremnosti na žrtvu nema, ljubav je kadšto tek jedna od inačica egoizma, a milosrće popuštanje ili priklanjanje manjemu zlu. Dobismo zadatak „da Gospodinu donosimo rod“. I prihvatismo se tog zadatka jer vjerujemo kako je moguće plodonosno živjeti. Evanćelje nije nedostižni ideal, ono je naša kršćanska stvarnost.
Vjera, u poniznosti, da smo glinene posude.
Vjera, u odlučnosti, da te posude nosimo smjerno i pouzdano, jer to što je u njima ima postati vinom.
Vjera, u čućenju i zahvalnosti što nas na tom putu Duh Sveti prati neizrecivim uzdasima, a Sveta Bogorodica majčinskim zagovorom.
Vjera, Božja i naša stvarnost; ljudi smo – zemnici – od Boga stvoreni i žrtvom Kristovom otkupljeni za nebo.

Dragi slavljenici!
Današnje Evanćelje upravljeno je svima, ipak ponajvećma dotiče vaš poziv, vaše sudbine. Neka mi bude dopušteno da, kao vaš subrat, uputim i vama koju riječ. Bit će to, doduše, tek sricanje. A trebala bi biti poezija. Himan koji Kristu, koji se u vama nastanio i koji se po vama nastanjuje u mnogim srcima i dušama, nadasve dostoji.
Znak ste osporavan i kao osobe i kao poslužitelji otajstva Kristove ljubavi i milosrća. Niste osporavani tek u javnom, nesklonom mnijenju koje svećeništvo vidi kanda nepriličnom službom. Osporavani ste i zbog toga što je to po pravednosti Božjoj: „Nije učenik nad učiteljem“ – rekao je Krist. Nadam se kako vam godine vašeg svećeništva – Vaših „abrahamskih“ 50, dragi Slavko, i Vaših „mlaćahnih“ 20, Ivane, Ivice i Stjepane – ne priječe da još uvijek u čudu, poput Levija Mateja, pitate Isusa: „Zar ja?“
Da, vi! Jer se Bogu svidjelo i jer mu se još uvijek svića.
Svića mu se da suputniči s vama i tako vam se predaje, kako se, osim biskupima, nikom drugom u Crkvi ne predaje.
Svića mu se da vas, kao nekoć Petra, povede onuda i onamo kamo vam se neće.
Svića mu se da upravo po vama stekne još kojeg brata i sestru i u njima se nastani.
Svića mu se da vas optereti koječim, jer vas ljubi, dovoljno snažno da izdurate.
Svića mu se da svoje uspjehe mjerite i stihovima jednog himna iz vaših časoslova:
Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To dar je tvoje ljubavi,
To snaga tvoja izvodi.
O svećeničkoj službi tijekom „Svećeničke godine“ govorilo se i svjedočilo mnogo i na razne načine. Vjerujem i nadam se kako je ova euharistija, slavlje vaših „okruglih“ godišnjica – i vaše časti, mons. Ivane Gornjostubički – osobito svjedočanstvo o tome što sve kršćani uzmažu s Bogom koji ih krijepi.
Na kraju izričem zahvalnost preč. Zlatku, rektoru ovog Svetišta i našem dekanu što nam je upriličio ovaj slavljenički susret u Gospodinu i molim neka ga Bog ne prekori što me izabrao za propovjednika.
Amen.