MOLITVA SVETOGA BONAVENTURE BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI ŽALOSNOJ

Djevice Žalosna,

koji to jezik može izreći i koji um spoznati

neizmjernost Tvoje boli?

Ti, koja si bila prisutna

i koja si sudjelovala u muci svoga Isusa,

svojim si očima gledala

ono blagoslovljeno i presveto Tijelo

koje si djevičanski začela, nježno dojila,

blagošću u krilu nosila i cjelivala ljubavlju,

to si Tijelo vidjela razdirano bičevima,

izbodeno trnjem, izudarano trskom,

izloženo pljuskama i udarcima.

To si Tijelo vidjela probodeno čavlima

i pribijeno na križ, Tijelo koje visi

onemoćalo i sve beživotnije.

Vidjela si ga izvrgnuta svakovrsnomu izrugivanju

i – na kraju – napojena žuči i octom.

Vidjela si i dušu svoga Isusa!

Očima duha vidjela si božansku dušu

ispunjenu svakom gorčinom,

čas potresanu duhovnim drhtajima,

čas pritisnutu tjeskobom,

čas u smrtnoj borbi, čas uznemirenu,

čas uronjenu u bol i tugu,

dijelom zbog gorkoga tjelesnog trpljenja,

dijelom zbog žarke želje

da ozdraviš čast ranjenu grijehom,

a dijelom zbog sućuti prema Tebi, preslatka Majko.

Milosrdno gledajući Tebe, koja si stajala kraj križa,

on ti se obratio blagom oproštajnom riječju:

„Ženo, evo ti sina.“

Tako je tješio Tvoju tjeskobnu dušu,

znajući da si bila probodena mačem sućuti,

dublje nego da je bilo ranjeno Tvoje tijelo.

O, Marijo, premilosrdna Majko,

svrni pogled na presvetu odjeću

svoga ljubljenog Sina,

otkanu ljepotom Duha Svetoga

u tvome presvetom tijelu,

i moli za nas koji se Tebi utječemo radi oproštenja,

kako bismo bili dostojni

da nas Gospodin poštedi vječne osude. Amen.