Mladi u Poljskoj

Zamijenite udobnost kauča parom dobrih cipela

i krenite prema obzorima koji će vas zaraziti radošću

„...Tvoje usne moje rekoše ime... odsad idem kamo šalješ me Ti.“

Riječi ove drage pjesme oduvijek su nama Hrvatima prirasle srcu. Možete li zamisliti koliko

su prirasle mladima koji su dva tjedna boravili u Poljskoj, domovini našeg pape svetog Ivana

Pavla II.? Još i više, jer smo je zajedno s Poljacima (koji ovu pjesmu zovu Barka) otpjevali...

ma ni sama ne znam koliko puta. „Ti trebaš dlanove moje“ – zato smo se i odazvali na

Gospodinov poziv da budemo sudionici Svjetskog dana mladih u Krakovu, jer znamo da ne

možemo otići na dvotjedno putovanje slučajno i turistički, već kao hodočasnici.

Krenimo ispočetka...

Mladi Zagrebačke nadbiskupije u Poljsku su krenuli u večernjim satima 19. srpnja.

Već sljedeći dan hodočastili smo u poznato marijansko svetiše Jasna Góra u Częstochowi,

koje nas po liku crne Gospe povezuje s Hrvatskim nacionalnim svetištem Majke Božje

Bistričke. Predajući Majci sve naše zahvale, molitve, nakane, vlč. Ivan Valentić svakoga je od

nas podsjetio da Bog uvijek na početku daje dobro, a zatim još bolje (kao i na svadbi u Kani

Galilejskoj). Ako je boravak u Częstochowi dobar, kako će tek izgledati ostali dani našeg

Prvi tjedan proveli smo u biskupiji Katowice, u regiji grada Tychyja. Gostoljubivost

Poljaka, naših domaćina, mogla se mjeriti na različitim ljestvicama za procjenu hrane,

smještaja, turizma, industrije, prirode, koncerata, predstava, jezika, zajedničkih slavlja Svetih

Misa, poklona i svugdje bi bili vrlo visoko rangirani. Sve to i mnogo više su nam omogućili i

pripremili za vrijeme našeg boravka u njhovoj biskupiji. Ono gdje bi svakako pobijedili jest u

otvorenosti svojih srca. Veliku ljubav smo primili, a nadamo se da smo jednako toliko i dali.

Bilo nam je drago vidjeti da smo svojom mladenačkom radošću oživjeli mnoge obitelji,

domove, stanove, crkve. Na svemu veliko hvala – Dziękuję!

Drugi dio našeg hodočašća odvijao se u Krakovu, važnom kulturnom, gospodarskom,

komunikacijskom i turističkom centru. Ovih dana pridodalo mu se još nešto – postao je centar

mladih kršćana – grad koji je otvorio svoje crkve, domove i srca kako bi bio domaćin

Svjetskom danu mladih. Iz ovog velikog grada 1978. u Rim je otišao nadbiskup Karol

Woytiła, sveti papa Ivan Pavao II, prvi slavenski papa.

Mi Hrvati, odmah po dolasku u Krakov slavili smo svetu misu u Svetištu Ivana Pavla II. koje

se još naziva "Ne bojte se!". U Svetištu, koje je dovršeno 8 godina nakon njegove smrti, se

čuvaju relikvije krvi Ivana Pavla II. Veliki je blagoslov imati mogućnost slavlja Svete Mise u

ovom Svetištu. Iz tog Svetišta otišli smo radosni i ohrabreni, znajući da ni papa nije imao

lagan život, no nije se zadovoljio malim stvarima, jer je, kao i mi, bio stvoren za velika djela.

U Svetištu Božjeg Milosrđa, u kojem je bazilika u čast Božjem Milosrđu, čuvaju se posmrtni

ostaci svete Faustine Kowalske, koju nazivamo apostolom Božjeg milosrđa i velikom

moliteljicom za spas grešnika koje nije nikada ispuštala iz svojih molitava.

U Krakovu su gotovo svi mladi bili smješteni u obiteljima jugoistočnog dijela grada, u

četvrtima Nowy i Stary Bieżanów. U jednoj od tih crkava, u svetištu Najsvetije obitelji,

održavale su se kateheze na hrvatskom jeziku, a sudjelovali su mladi iz svih dijelova

Hrvatske, Bosne i Hercegovine, kao i manje grupe iz Crne Gore i Srbije. Naši biskupi mons.

Mijo Gorski, pom. biskup zagrebački, mons. fra Marko Semren, pom. biskup banjalučki i

mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup, predslavili su Svete Mise i držali kateheze.

Treći dan kateheza pridružio nam se i kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački.

Zajedno smo posjetili Wadowice, rodno mjesto svetog pape I. Pavla II. Osim na

programima namijenjenim Hrvatima (kao što su i drugi narodi imali) sudjelovali smo i na

glavnim događajima SDM.

U parku u središtu grada, u Błoniji, u utorak, 26. 7. svetu misu povodom otvorenja

SDM slavio je dugogodišnji osobni tajnik pape Ivana Pavla II. mons. Stanisław Dziwisz,

nadbiskup i metropolita krakovski.

U četvrtak je u tom parku dočekan dragi hodočasnik, papa Franjo, koji se dotaknuo

gesla ovogodišnjeg susreta – „Blagoslovljeni milosrdni“. Izgovarajući riječ milosrđe

govorimo o mogućnosti, budućnosti, odanosti, povjerenju, otvorenosti, gostoljubivosti,

suosjećanju i snovima. „Dopustite mi da vam kažem još nešto što sam naučio tijekom godina:

boli me kada vidim mlade ljude koji izgledaju kao da su se "prijevremeno umirovili".

Zabrinut sam kada vidim mlade ljude koji su se predali prije nego li je "igra" uopće

započela, koji hodaju naokolo kao da život nema smisla. Ti se mladi u dubini dosađuju...i

dosadni su drugima. Ali je teško i zabrinjavajuće vidjeti mlade ljude koji troše svoje živote

tražeći uzbuđenja koračajući tamnim putevima. Uznemirujuće je vidjeti mlade ljude kako

rasipaju najbolje godine svog života. Okupili smo se ovdje kako bismo si međusobno pomogli,

jer ne želimo da nam budu ukradeni snaga, radost, snovi. Stoga vas pitam: tražite li prazna

uzbuđenja u životu ili želite osjetiti snagu koja vam može dati trajni smisao života i

ispunjenje? Želite li isprazne užitke ili snagu milosti? Put je u pronalasku ispunjenja, nove

snage. To nije stvar niti objekt već osoba, živa osoba. Njegovo je ime Isus Krist.“

U petak je papa u istom parku predvodio pobožnost križnog puta. Prolazeći Isusov

Križni put, otkrili smo važnost suobličenja s njim kroz 14 djela milosrđa: gladna nahraniti,

žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničena pohoditi, zarobljenike

i prognanike pomagati, mrtve pokopati, neuka poučiti, grješnika opomenuti, žalosna i

nevoljna opomenuti, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi,

za žive i mrtve Boga moliti. Nadamo se da ćemo po djelima milosrđa ići prema blistavom

svjetlu Kristova uskrsnuća.

U subotu su svi mladi, koji su došli s raznih strana svijeta, kontinenata, zemalja,

različitih jezika, kultura i naroda s papom u Bdijenju na kampu „Campus Misericordiae“

molili za naše zajednice, za njihov rast, snove, stvaranje, prijateljstvo. Promišljajući o sreći

Papa kaže kako danas sreću poistovjećujemo s kaučem. „Kauč kao pomoć da budemo

komotni, mirni, sigurni, kauč koji nam jamči sate mira, koji je suprotstavljen boli i strahu,

kauč koji nas ne umara već drži zatvorenima u kući. Sve smo više uspavani i postajemo

zatupljeni i zaglupljeni dok drugi pak - možda oni najživlji među nama, no ne i bolji –

odlučuju o budućnosti u naše ime.“ Istina na koju nas papa poziva je druga: „dragi mladi, ne

dolazimo na ovaj svijet kako bismo „vegetirali“ i lagodno ga živjeli i život pretvorili u krevet

koji nas uspavljuje; naprotiv, došli smo zbog nečeg drugog, došli smo ostaviti trag. Za

nasljedovanje Isusa, moramo imati dozu hrabrosti. Moramo poticati jedni druge i zamijeniti

kauč za par dobrih cipela koje će nam otvoriti nove obzore, koji su sposobni zaraziti radošću,

tom radošću koja se rađa iz Božje ljubavi.“ Ove papine riječi bile su dobar uvod u noć koju

smo proveli na otvorenom, u vrećama za spavanje, izvan udobnog kreveta i bez krova nad

glavom, ali spremni za velike snove na koje nas je papa Franjo pozvao.

Misom poslanja, u nedjelju, 31. 7. okrunili smo naše dvotjedno hodočašće, i rekli bi

završili Svjetski dan mladih. No, Svjetski dan mladih nastavlja se u našim obiteljima i

sredinama jer se Isus i dalje želi susretati s nama. „Isus ne želi ostati u ovom lijepom gradu

ili samo u dijeljenu sjećanja. Želi ući u vaše domove, živjeti u vašoj svakodnevici: u vašim

studijima, prvoj godini rada, prijateljstvima i ljubavima, nadama i snovima. Želi da mu to sve

donesete u molitvi. Koliko li samo želi da u svim kontaktima i "chatovima" svakog dana,

počasno mjesto ima zlatna nit molitve“, kaže papa Franjo. I zato ćemo i dalje puna srca

pjevati stihove koji su na neki način obilježili dane u Poljskoj: „Moje misli sve i svaka riječ

neka budu slika Tvoje ljubavi, svaki korak moj, dođi prati me, djeluj kroz mene! Zavladaj Ti

mojim željama, blagoslovi me u mojim djelima, Ti si moj Bog i ja slijedim Te, djeluj kroz

mene“. Odgovarajući na pitanje koje nam je papa postavio: „Kakvi se želite vratiti s ovog

hodočašća“, odgovaramo jednom riječju: Tvoji! „Ti i ja krećemo danas lovit' srca na moru

života, a mreža bit će Riječ Božja prava.“

Manuela Prlić