Misa za Fra Posilovića
Sv. misa za dragog nam hodočasnika biti će u ponedjeljak 22. veljače 2016. godine s početkom u 18,30 sati u bazilici MBB.
Fra Petar Posilović, svećenik, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba, preminuo je okrijepljen svetim sakramentima u Varaždinu u četvrtak 21. siječnja u 64. godini života, 47. redovništva i 37. svećeništva.
Rođen je u Hromcu u župi Đurmanec 15. veljače 1952. i bio je jedan od devetero preživjele djece otca Stjepana i majke Marije r. Antolić. Na žalost, još su živa samo dvojica braće, Alojz i Franjo, a mlađi brat fra Ivan preminuo je prošle godine. U Đurmancu je završio osnovno školu i upoznao franjevce te se odlučio 1967. godine krenuti u franjevačko sjemenište u Samoboru. U novicijat je ušao 24. kolovoza 1969. u Cerniku, gdje je položio i svoje prve redovničke zavjete 1970. godine. Svečane zavjete položio je 17. rujna 1977., a za svećenika je zaređen 24. lipnja 1979. u Zagrebu.
Na početcima svećeništva poslan je u Slavonski Brod, Suboticu i Šarengrad, gdje je bio upravitelj župe. Zatim je u Čakovcu djelovao šest godina. Godine 1987. otišao je za dušobrižnika hrvatskih radnika u Beč, a 1992. godine u Graz, gdje je ostao 10 godina i gdje ga je pohodio križ bolesti. Nakon operacije premješten je u Zagreb - Kozari bok, a kratko je kao rekonvalescent boravio u Samoboru, odakle je otišao u Koprivnicu za predstojnika kuće i župnika. Godine 2009. bio je premješten u Klanjec, a iz Klanjca 2011. godine u Kloštar-Ivanić, odakle je zbog napredovanja bolesti premješten u ljetu 2014. godine u Varaždin, posljednju postaju ovozemaljskoga života.
Život je potrošio istinskom zauzetošću i nesebičnim zalaganjem u širenju Kristova evanđelja. Ostaje u pamćenju njegov mladenački zanos u radu s vjernicima, odgovornost u službama i zauzetost za dobra samostana. Resila ga je širokogrudnost, darežljivost i plemenita solidarnost, koja je posebno zasjala u brizi za najsiromašnije i u Austriji za najpotrebitije. Za boravka u Austriji plemenitošću srca najprije je prihvatio prognane u Beču, a onda s istim žarom i u Grazu. Bio im je svećenik, brat, prevoditelj, tješitelj i prvi zbrinjavatelj u prognaničkoj neimaštini i nesnalaženju. Obuzet franjevačkim duhom, širio je oko sebe zajedništvo među našim iseljenicima, želeći uvijek i svakomu navijestiti mir i dobro nove nade. Privlačio je ljude točnošću u svim poslovima i svećeničkom radošću. Svojom strpljivošću s naslonjenim životnim križem na Kristov križ sve do dolaska smrti, moleći i predajući se u volju Božju, rastao je u svojoj vjeri.
Sprovod na groblju u Varaždinu i misu zadušnicu u franjevačkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu u subotu 23. siječnja predvodio je provincijalni ministar fra Ilija Vrdoljak. Na sprovodu i misi zadušnici bilo je prisutno 50-ak braće franjevaca i svećenika, uz rodbinu i velik broj vjernika iz rodne župe Đurmanca te Kloštar-Ivanića, Klanjca, Koprivnice i Graza. Došao je i velik broj časnih sestara iz Kloštar-Ivanića, Graza i Varaždina kojima je bio duhovnik i ispovjednik. Na sprovodu je govorio fra Franjo Jurinec, gvardijan Franjevačkoga samostana u Slavonskom Brodu. U homiliji na misi zadušnici o. Vrdoljak pročitao je dijelove pokojnikove duhovne oporuke u kojoj na vjernički način svima zahvaljuje, oprašta te moli za oproštenje. (T.)