Govor - vlč. Borjan
Cijenjeni rektore, poštovani dekane i svećenstvo, dragi župljani,
Pretužno je vrijeme za našu Župu. Nedavno smo se oprostili od našeg bivšeg župnika mons. Blaža Horvata, kojeg je dragi Bog pozvao k sebi baš na Veliki petak, a uoči blagdana Duhova – rođendana crkve, napustio nas je naš dragi župnik – prečasni Mirko Borjana. Ostali smo bez pastira uoči blagdana koji se u našoj Župi slavio na poseban način. Prvo je to proštenje, a nakon toga slijede proštenja kod Presvetog Trojstva u Selnici, Srce Isusovo u Juranščini, Antunovo u Petruševcu, pa sve do glavnog našeg proštenja 5.8. na blagdan Marije Snježne. Bez Vas, dragi naš župniče, više ništa neće biti isto.
Božja providnost je nakanila da se Vaši posmrtni ostaci polože u grob na groblju u Vašem voljenom Varaždinu i to na sam blagdan Marije Majke Crkve. Time nam je poslana Božja poruka da slijedimo Vaš put, put dobrog pastira, koji se smije uzdat u vječni život, u općinstvu Svetih.
Prisjećam se prošlih vremena, preživjeli smo zajedno dobro i zlo. U ono staro komunističko vrijeme s radošću ste svjedočili vjeru i bili na čelu procesija na Tijelovo i na našoj, nadasve znanoj Uskrsnoj procesiji. Bila su to za crkvu teška vremena i nije bilo lako, no, u svemu ste uz svoj blagi osmjeh uspravno ustrajali a nama davali poticaj i snagu.
Nisu Vas mimoišle ni elementarne nepogode. Župu je zadesio veliki potres 16.3.1982.g. pa ste neko vrijeme boravili u drvenoj gospodarskoj zgradi. Bilo je kroz sve protekle godine silnih vjetrova i kiša koje su ostavile traga na objektima naše Župe, no, uvijek ste više razmišljali o štetama na našim dušama.
Dijelili smo dobro i zlo u vrijeme domovinskog rata, ali i tada je Vaša duhovnost bila prije materijalnog.
Nosili ste težak teret čuvara naših objekata iznimne vrijednosti, znajući oko sebe strpljivo i s ljubavlju okupljati sve one koji su bili spremni pomoći, počevši od prvog predsjednika pok. Franje Tuđmana i prvog Varaždinskog biskupa pok. Marka Culeja, pa preko drugih nositelja kako svjetovne tako i duhovne vlasti, te mnogih drugih ljudi dobre volje. Pod Vašim je vodstvom naša župna crkva doživjela novi sjaj, spašena je i kapela Sv. Jurja a puno je uloženo u župni dvor. Stoga ostavljate našoj župi neizmjerno novo materijalno bogatstvo, ali što je još bitnije, oplemenili ste svojim djelovanjem naše duše i obogatili nas mnogim dobrim djelima.
Ako se ima u vidu da ste 38 godina svećeništva posvetili našoj Župi, onda smijemo reći da ste svoj čitavi svećenički život posvetili svima nama.
Hvala Vam na svemu tome.
Mi samo možemo moliti dragoga Boga za pokoj Vaše duše, da nam pošalje utjehu po Duhu svetome, a Vama zasluženo mjestu u svojem kraljevstvu, kao svojem vjernom pastiru, pastiru crkve, a nadasve Belečke župe.
Počivao u miru Božjem!
Vidislav Kiš Šaulovečki