57. planinarski križni put

Pod pokroviteljstvom Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije te u organizaciji Planinarske bratovštine sv. Bernarda u subotu i nedjelju 12. i 13. ožujka 2016. održat će se 57. planinarski križni put.
Ove korizme, okupljeni oko gesla „Milosrđe mu je ime“, mladi će u molitvi i pjesmi, razmatrajući o Božanskom milosrđu i muci Gospodina našega Isusa Krista, proći trasom Orehovica – Lobor – Marija Bistrica.
Okupljanje će biti 12. ožujka u župnoj crkvi sv. Leopolda B. Mandića u Orehovici u 7.00 sati. Nakon cjelodnevnog hoda noćit će se u o. š. „Franjo Horvat Kiš“ u Loboru, a u tamošnjoj župnoj crkvi sv. Ane bit će večernji program satkan od kateheze, svete mise i cjelonoćnog klanjanja.
Svetu misu predvodit će vlč. Nikola Platužić. U nedjelju put će se nastaviti prema Mariji Bistrici, a pobožnost će završiti euharistijskim slavljem u 19.00 sati u Svetištu Majke Božje Bistričke koju će predvoditi pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski.
Prijave će biti u Uredu za pastoral mladih (Branjugova 1) u ponedjeljak 7.3.2016. od 16.00 do 18.00 sati. Više informacija može se dobiti na telefone 091 5977 259 (Josipa Đukić) i 091 6042 010 (Ana Sreš).

Lovorka Grbac
župna medijska suradnica Tiskovnog ureda

Izvor: http://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/najave/57-planinarski-krizni-put

O planinarskim križnim putevima

Planinarski križni putovi u organizaciji Planinarske bratovštine sv. Bernarda privlače tisuće mladih iz stotinjak župa Hrvatske. Postali su znak vremena, nezaobilazni dio u pastoralu mladih sjeverne Hrvatske. Zato im i Nadbiskupija zagrebačka preko svog Povjerenstva za pastoral mladih daje veliko značenje uzimajući u zadnje vrijeme pokroviteljstvo nad njima. Organiziraju se dva puta godišnje. U korizmi (5. nedjelja korizme) i na početku jeseni (drugi puni vikend u listopadu). Godišnje se na tu pobožnost odazove nekoliko tisuća mladi. Organizator brižno isplanira pravac kretanja, zajedničko obilježje za sve sudionike, zajedničke obroke, prigodne euharistije, a u zadnje vrijeme neizostavno jecjelonoćno klanjanje pred Presvetim Sakramentom.

Počeci pobožnosti

Prvi pohod organizirali su mladi župe sv. Anastazije iz Samobora 1987. godine u Samoborskom gorju želeći zajednici priuštiti dvodnevni hod obavljajući pritom svojevrsne duhovne vježbe u planini. Molitvi i pjesmi ubrzo su nadodani smijeh i radost zajedništva koji su na pohode privlačili nove osobe i zajednice. Prvo su dolazili najbliži prijatelji, a onda ostali. Pobožnost je imala svoje ime - "Križni put kroz Samoborsko gorje". Broj osoba je, od njih osam u prvom pohodu, ubrzo narastao na stotinu i više, a kasnije na nekoliko tisuća.

Pohodi izvan Samoborskog gorja

Osobe pristigle na pobožnost poželjele su križni put u svom kraju. Novoosnovana Planinarska bratovština sv. Bernarda preuzela je organizaciju pohoda. Skupština bratstva koja se održala u veljači 1995. odlučila je da se 15. križni put u korizmi 1995. godine održi u Podravini, u okolici grada Koprivnice. Pohod je dobio novo ime - Planinarski križni put. Dosad su pohodi održani 45 puta, a izvan Samobora bili su u Podravini (Koprivnica - Rasinja), Bilogori (Bjelovar - V. Trojstvo), Podravini (Đurđevac - Ferdinandovac), Prigorju (Križevci - Kalnik), Slavoniji (Pleternica - Požega), Hrvatskom zagorju (Bedekovčina - Zabok), u Međimurju (Čakovec - Varaždin), Turopolju (Velika Mlaka - Velika Gorica) i Prigorju (Komin, Sv. Ivan Zelina, Bedenica). Jubilarni, 30. planinarski križni put, održan je u svetištu Majke Božje Bistričke, 12. i 13. listopada 2002. Bila je to ujedno i zahvala Bogu za prvih 15 godina održavanja križnih puteva, kako u Samoborskom gorju, tako i u ostalim dijelovima Hrvatske. Nakon toga Planinarski križni put bio je u: Sesvetama, Zagorju (Bedekovčina-Orehovica), Stenjevec - Bistra - Zaprešić, Moslavini, na Medvednici, Čučerje - M. Bistrica - Belec, i najnovijo u Križevcima. Sa željom da idemo dalje...

Pobožnost za novo tisućljeće

U ovoj pobožnosti spojena je srednjovjekovna želja za razmatranjem muke Gospodina Isusa i današnja potreba razmišljanja nad ekologijom, izlaskom u prirodu, susretom i druženjem s ljudima pojedinih krajeva, željom za transcendentnim, za pjesmom. Pobožnost vode mladi za mlade. To je garancija uspjeha i nastavka za dalje.

Što organizator obećava na polasku?

Prije svega, naporan hod kroz šume, polja, sela. U dva dana prijeđe se preko 40 kilometara. Kad se pritom zna da sudionici na svojim leđima dva dana nose kompletnu opremu za spavanje, kao i hranu, onda je to pravi podvig. Uz to, obećavaju se pjesma, molitva, žuljevi, smijeh, umor, bol od naprtnjače, kao i razigrana i neobična euharistijska slavlja s mogućnošću sakramenta pomirenja.

Euharistije Planinarskih križnih puteva

Pohod se nikada ne otkazuje zbog kiše, snijega ili sličnih vremenskih (ne)prilika. Bilo je pješačkih pohoda uz neprestano padanje kiše. Zajednički doručak na prvoj postaji je neizostavan, a topla večera (grah, gulaš) sve je češća na pohodima. U večernjim satima zajednički je program - meditacija, prigodna kateheza ili pak predstavljanje zajednica, a sve završava euharistijom. Euharistije Planinarskih križnih putova se slave prvog i drugog dana. Subotom pobožnost započinje molitvom iz časoslova, a završava euharistijom za sve sudionike. Mladi se unatoč umoru odazovu u velikom broju. Program ponekad završava iza ponoći. Homilija je prilagođena temi pohoda ili nekoj aktualnosti u Crkvi. Obično propovijedaju svećenici koji hodaju s mladima. Nedjeljne euharistije su s narodom župa u kojima je organizirano noćenje, a predvodi ih obično mjesni župnik. Postala je praksa zadnjih pohoda da završnu euharistiju predvodi mjesni biskup. Pjevanje, čitače, prikazne darove... organiziraju svi mladi, a zbor tada broji tisuće mladih koji pjevaju duhovne šansone.

Zajednička obilježja i hit pjesme

Svaki sudionik na početku dobiva zajedničko obilježje pohoda. Do sada su to bili bedževi svih oblika i veličina, marame, kape, križevi, majice s likom Isusa... Svaki pohod ima svoju hit pjesmu koja se pjeva često tijekom hoda. Nerijetko se uzima i pjesma koja nije duhovna šansona, već općepoznata pjesma nekog domaćeg izvođača. Primjer je Oliver Dragojević i njegova pjesma "Vjeruj u ljubav".

Sakralni objekti

Hodajući nekim terenom od crkve do kapele, sudionici upoznaju kulturnu baštinu toga kraja. Pohodi se zaustavljaju uz druge važne kulturne spomenike: stare gradine, dvorce, prirodne ljepote i slično. Time sudionici upoznaju kraj kroz koji prolaze. Mjesni župnici govore o pojedinom objektu i njegovom značaju kroz povijest, ali i predstavljaju župe i njihovu djelatnost danas.

Oblikovanje postaja

Četrnaest postaja pojedinog pohoda oblikuju mladi, a način molitve je uvijek različit, ovisno o temi pohoda. Ponekad se postaje izvode scenski, od strane sudionika pojedinih zajednica, no najčešće su to napisani tekstovi vezani uz naslov postaje i temu pohoda.

Duhovna dimenzija

Mladi se zaustavljaju u dvodnevnom hodu u 14 meditacija i razmišljanja nad Isusovim postajama razmišljajući i o svom putu kroz život. Obogaćeni iskustvom zajedništva, ohrabreni u sakramentima, mladi se vraćaju u svoje zajednice puni novog Duha, uz veliku volju za angažmanom u zajednici iz koje dolaze.

Pogled u budućnost

Planinarski križni putovi proširili su se u sve biskupije sjeverne Hrvatske. Osobito to vrijedi za korizmene pohode. Na primjeru Planinarske bratovštine sv. Bernarda mnoge zajednice organiziraju dvodnevne ili jednodnevne pohode u koje se uključuju brojni mladi. Planinarski križni putovi dobili su nevjerojatni zamah, a mladi i dalje dolaze, iz pohoda u pohod. Njihov dolazak, njihova brojnost, te spremnost na suorganiziranje u pojedinim mjestima u Hrvatskoj, davat će smjer ovoj pobožnosti.

I za kraj

Pozvani smo diljem lijepe naše. Naravno da ćemo se odazvati. Doći ćemo i kod vas ako nas pozovete !!