Uređenje križnoga puta u Mariji Bistrici zamislili su nadbiskup Antun Bauer
i njegov koadjutor blaženi Alojzija Stepinca. Zamisao se rodila gledajući
križni put na Jasnoj Gori za vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. godine u
Čenstohovi. 1943. godine postavljene su prve četiri postaje od kararskoga
mramora u naravnoj veličini, a isklesane su u Italiji.
Godine 1972. zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić ustanovio je nadbiskupski
odbor za uređenje proštenišnoga prostora.
U godinama koje su slijedile podignute su nove postaje križnog puta, djelo
naših poznatih akademskih kipara: Krune Bošnjaka (V. postaja), Ante Orlića u
suradnji s Marijom Ujević ( XIII.), Stanka Jančića (VII, IX, XI, XV.), Ante
Orlića (X., XII., XIV.), Josipa Poljana (VI.) i Ante Starčevića (VIII.
postaja).
