Dobrodošao prečasni Matošević!

HOMILIJA: Svetonedeljsko hodočašće 2015. u Mariji Bistrici - vlč. Domagoj Matošević

MATOŠEVIĆ, Domagoj, svećenik, rektor Međubiskupijskog sjemeništa na zagrebačkoj Šalati (Zagreb, 24. 7. 1977.)

Odrastanje. Roditelji su mu otac Jozo Matošević i majka Marica, rođena Mikić. Otac mu je rodom iz srednje Bosne iz sela Borovice, a majka iz okolice Đakova. Oženili su se u Zagrebu. Majka mu je umrla 1988. godine. Domagoj ima dvojicu  braće i šest sestara: Tomislava, Zrinku, Krešimira, Katarinu, Anu, Jelenu, Nikolinu i Veroniku. 
Djetinjstvo je proveo u zagrebačkom naselju Trnje gdje je i završio Osnovnu školu Grigora Viteza. Nakon osnovne upisao je ugostiteljsko-turističku srednju školu koju je završio 1996. godine, a iste je godine kao laik upisao studij teologije na zagrebačkom KBF-u. Za vrijeme osnovne škole igrao je rukomet, a s intenzivnim je treninzima nastavio i u srednjoj školi. Tada je želio biti vrhunski sportaš i profesionalno se baviti rukometom. Igrao je u klubovima „Zagreb-Badel“, „Medveščak“ i „Industrogradnja“.

Iz vjerskoga života. Odgojen je u tradicionalnoj katoličkoj obitelji i redovito je pohađao nedjeljna euharistijska slavlja, ministrirao je od djetinjstva. Njegov je duhovni život postao intenzivniji krajem srednje škole kada su u njegovoj rodnoj župi Krista Kralja u Trnju započeli vjeronaučni susreti za mlade s molitveno-biblijskom grupom. 
U to je vrijeme Domagoj razvio svoj osobni susret s Bogom. Zahvaljujući duhovnom vodstvu tadašnjega kapelana Dražena Radigovića i župnika Alojzija Žlebečića otkrio je ljepotu sakramentalnog života utemeljenog na osobnoj molitvi i razmatranju Svetoga pisma. O duhovnom je pozivu počeo razmišljati još prije upisa na KBF, te tijekom studija. Na taj poziv nije odmah odgovorio, štoviše odupirao mu se. Bile su to Domagojeve godine velike duhovne borbe, krize, ali i blagoslova. Na kraju je, u petoj godini teološkog fakulteta, odlučio ući u zagrebačku bogosloviju i nastaviti studij kao svećenički kandidat. 

Obrazovanje i svećeništvo. Godine 2002. završio je KBF te je pod mentorstvom Tomislava Ivančića napisao diplomski rad s temom „Duhovna pomoć oboljelima od posttraumatskog stresnog poremećaja metodom hagioterapije“. Iste godine zaređen je za đakona Zagrebačke nadbiskupije te je poslan na đakonsku službu u župu sv. Kvirina u Sisku. U lipnju 2003. godine primio je svećenički red te je poslan na službu župnoga vikara u župu sv. Blaža u Zagrebu. Tu je službu obavljao od 2003. do 2005. godine te se posvetio radu s mladima. Godine 2005. poslan je na studij pastoralne teologije na sveučilište „Lateran“ u Rimu. Magistrirao je 2007. godine s temom „Uloga animatora u pastoralu obitelji“. Od 2007. do 2011. godine obavljao je službu Povjerenika za pastoral mladih u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a od 2011. godine obavlja službu rektora Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu.  
Domagoj drži da se kroz svoj dosadašnji svećenički rad najviše ostvario kroz pastoral mladih. Držao je mnoge duhovne obnove, kateheze, svjedočanstva i osobno je duhovno pratio studente i srednjoškolce. Svakako mu je najznačajniji i najveći susret, koji je organizirao u zajedništvu sa suradnicima, organizirao, susret mladih s papom Benediktom XVI. na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu 4. lipnja 2011. godine. 

Osobno. Jako voli sport, osobito nogomet, trčanje, plivanje i rukomet. Voli ići na nogometne utakmice u inozemstvu i voli putovati. Također voli čitati i provoditi vrijeme u prirodi. Uvijek je radostan kada na takva putovanja može ići s grupom prijatelja jer ne voli putovati sam. Slobodno vrijeme voli provoditi s prijateljima i obitelji, posebice s braćom, sestrama i nećacima.