logo
Background

Hrvatsko nacionalno svetište

Majke Božje Bistričke

Draga braćo i sestre, Bog se danas raduje. Bog se raduje gledajući nas. Blažena Djevica Marija je s nama, a Božja radost naša je jakost. Draga djeco, Vas posebno pozdravljam. Bog se vama raduje. Bogu je drago što ste ovdje kod Majke Božje, Majke Isusove. Dragi mladi, Vama se isto Bog raduje. Vama koji ste u tako velikom broju došli na ovo hodočašće. Našim obiteljima koje su danas ovdje zajedno. O, što je to lijepo kada obitelj zajedno hodočasti Majci Božjoj. To nek bude redovita praksa, zavjet godišnjeg našeg hodočašća Majci Božjoj Bistričkoj. Toliki ste došli pješke. To je znak koji govori. Sve to draga braćo i sestre nam ukazuje na ovo; kako ima puno dobra među nama. Nije naša zemlja samo lijepa domovina, u njoj su i dobri ljudi. To nek bude snaga i molimo Boga da nam dade tu milost da bude i u toj lijepoj domovini sve bolje uređeno. Da budu ljudi još zadovoljniji, ali nekad smo i opterećeni jer kao da nas se stalno pritišće nekim ružnim stvarima i crnim vijestima, kao da nema toliko dobra u našoj sredini. Stoga, ustanimo i gledajmo na ono dobro i to dobro širimo. Izazovimo to dobro da bude Božji blagoslov u našoj sredini, u našoj domovini Hrvatskoj.
˜— kardinal Josip Bozanić, Velika Gospa 2016.

kip

Crtica o sv. Martinu

Sveti Martin rođen je oko 316. u Sabariji, današnjoj Mađarskoj. Njegov otac Talijan doselio se tu kao rimski časnik. Martin je svoj kršćanski odgoj stekao u očevu zavičajnom gradu Paviji. Po očevoj želji postao je vojnik i časnik. Ime mu je zapravo umanjenica Marsa, boga rata. Tako ga je nazvao otac, želeći odati počast svojoj službi. Sasvim sigurno nije očekivao da mu sina povijest neće pamtiti po ratnim podvizima, već po djelu milosrđa, koje je postalo simbolom kršćanske ljubavi prema siromasima. Evo toga slavnog događaja: Neke studene zimske večeri časnik Martin, nakon dužnosti ophodnje, vraćao se u svoj vojnički tabor, sjeverno od Pariza. Odjednom se uz rub ceste stvorio neki siromah u dronjcima, koji je drhtao od hladnoće i zamoli ga za milostinju. Martin kod sebe nije imao ni novca ni što drugo da mu dade. Tada mu na pamet dođe misao; uzeo je svoj širok časnički ogrtač, mačem odsjekao polovicu i podao promrzlu siromahu. Legenda pripovijeda da je sljedeće noći ugledao Isusa koji je bio odjeven u polovicu njegova ogrtača. I čuo je kako je Isus govorio anđelima: “Martin koji je tek na putu da bude pokršten, odjenuo me ovim ogrtačem.” Tim je riječima Isus zapravo ponovio onu svoju nama iz Evanđelja poznatu pouku: “Što učinite jednom od moje najmanje braće, to činite meni.”

Kratko po tom doživljaju Martin napušta vojničku službu, vraća se kući i nakon priprave dao se pokrstiti. Oduševila ga je ta vjera koja je živjela i vršila ljubav. I Martina je uporno progonila jedna misao: želja da bude misionar u svojoj domovini, da se bori protiv poganstva i krivovjerja. Kao prvo, obratio je na kršćanstvo svoju majku. Na kratko vrijeme povukao se u samotništvo na otoku Gallinaru, da bi potom pošao u Poitiers, gdje ga je biskup Hilarije zaredio za svećenika. Također mu je poklonio kuću u mjestu Liguge, koju je Martin pretvorio u samostan, želeći život provesti u samoći i molitvi. No, 371. godine preminuo je sveti Hilarije, a grad Tours nije pronašao nikoga boljega tko bi ga mogao naslijediti osim Martina. I tako je Martin: vojnik iz prisile, redovnik po odabiru, morao radi dužnosti postati biskup. Jako su ga voljeli siromasi i nevoljnici kojima je uvijek bio bliz; nešto manje plemići i onaj dio klera koji su – ljubeći bezbrižan život – strogog biskupa smatrali malo odveć zahtjevnim, jer je tražio uzoran život i obrazovanje primjerno službi. Zbog toga je bio izložen klevetama i netrpeljivosti. Hagiografi smatraju sv. Martina jednim od najvećih biskupa svih vremena. On je i prvi svetac koji nije bio mučenik, a ipak ima svoj blagdan. On je jedan od onih ljudi o kojem su govorili čitavi naraštaji. Francuska ga štuje kao svoga prvotnoga zaštitnika, a u poljoprivrednim i vinogradarskim krajevima Francuske, Italije, pa i naših vinorodnih predjela “novo se vino pije na blagdan svetog Martina”. Sveti i skromni biskup umro je 8. studenoga 397. godine. Zaštitnik je Francuske, vojnika, konjanika, siromašnih, prosjaka, putnika i vinogradara.

Josip Antolović SJ

Kako do nas?