Velikogoričko hodočašće

26. velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj

1794 hodočasnika ove je godine zahvalno hodočastilo Majci Božjoj Bistričkoj. Premda se lagana kiša, unatoč prognozama, spustila na hodočasnike tek nakon prolaska kroz Kašinu i pratila ih do dolaska u Bistričko svetište kad je stala, pojačala se tijekom euharistijskog slavlja. Kao da su svi sveci u zajedništvu s njihovim dragima koji su nekad hodočastili, a sad su ih pratili svojim zagovorom s nebeskih visina, iz doma Očevog, držali nad njima veliko sivo razapeto platno i priječili da ih kiša ozbiljnije namoči. A onda kad su svi hodočasnici sretno došli na cilj nebo je popustilo teretu koji je pritiskao sivu podlogu.

“Ja nisam putnik, putnik bez karte. Ja imam svoj brod, svog Boga, svoj svod i svoj rod, ja nisam putnik bez karte!“ - ovim je stihovima hvarskog pjesnika Josipa Slavića započeo svoju propovijed hvarsko - bračko - viški biskup mons. Slobodan Štambuk na euharistijskom slavlju kojim je završeno jubilarno 26. velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj.

U subotu 02. rujna, unatoč najavama nevremena, kiše i grmljavine, te jakom pljusku koji se ranim jutarnjim satima izlio nad Veliku Gorica, već oko 4:30 ispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije počeli su se okupljati vjernici iz triju velikogoričkih ali i iz župa velikogoričko - odranskog dekanata kao i iz susjedne bliske nam Sisačke biskupije. Rijeka hodočasnika po 26. put je krenula izreći zahvalu Majci Božjoj što je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu od ratnih razaranja.

Prije 26 godina, 3. rujna 1991., monsinjorJosipFrkin, ondašnji župnik velikogoričke župe Navještenja, dao je zavjet Mariji ako njezinim zagovorom Velika Gorica bude očuvana od ratnih razaranja vjernici će hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj i natrag. Zavjet je dan u najvećoj molitvenoj skupini u Kurilovcu. Takvih je skupina bilo u ratno vrijeme u Velikoj Gorici nekoliko, a okupljale su se od početka rata oko krajputaša, križnih drva ili kapelica na različitim mjestima u župi moliti krunicu s nakanom za mir i slobodnu domovinu. Marija je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu a vjernici su zavjet ispunili hodočasteći do Bistrice i natrag 26. i 27. rujna 1992. Na kraju tog zavjetnog zahvalnog hodočašća neki su vjernici pitali hoće li se hodočastiti i nagodinu. I tako je Velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj postalo tradicionalno.

Nakon kratkih uputa, molitve i blagoslova župnika Norberta Ivana Koprivca kolona hodočasnika krenula je u miru za križem, kroz mrak, put Kobilića i kapele Majke Božje Karmelske gdje su izmolili jutarnji Angelus. Uz zahvalu i vapaj u srcu, a molitvu i pjesmu na usnama, hodočasnicima su dva sata hoda do Ščitarjeva, gdje ih je kao i brojnih prijašnjih godina dočekao bogati doručak, prošla kao tren. Na bogatim stolovima svatko je mogao pronaći nešto ukusno za sebe - od kajgane, hot-dogova, kolača - krafni, domaće gibanice, jabuka, krušaka, banana… Domaćini su pripremili glazbenu dobrodošlicu za vrijeme koje su župljani ovog drevnog antičkog grada nudili s osmjehom na licu pristigle toplim napitcima i rakijom. Mladići su, obučeni u uniforme kakve su nosili vojnici rimske Andautonije, ponosno uzjahali konje.

Nakon obilnog doručka hodočasnici svih dobi - predškolci, školarci, mladi, oni srednje dobi i stariji, poznati i manje poznati Velikogoričani - nastavili su dalje za križem autoputom. S krunicom u ruci, u molitvi, pjesmi, razgovoru i tišini hodočasnici, netkopo prvi, netkodeseti, anetkopodvadeset i šesti put, nosili su svoje zahvale, preporuke, nakane i zamolbe put svetišta u Mariji Bistrici. Ljepota zajedništva i briga jednih za druge liječila je žuljeve, a bolne i umorne noge činila snažnima i ustrajnima. Nakon odmora u Soblincu slijedio je putpremabrežuljcima Kašine i Laza. Umorni ali radosni hodočasnici formirali su procesiju kod kapele svetog Ladislava i ušli u Bistričko svetište oko 15.30 sati, iako su vjernici nastavili pristizati još dugo nakon toga. Uslijedio je pozdrav Majci Božjoj Bistričkoj s pjesmom.

Vrijeme do središnjeg događaja hodočašća – Euharistijskog slavlja - hodočasnici su ispunili pristupajući sakramentu ispovijedi, odmarajući i okrepljujući tijelo ili pak moleći Križni put uspinjući se na Kalvariju.

Crkva na otvorenom bila je ispunjena mnoštvom vjernika, onih koji su pristigli pješice kao i onih koji su automobilima došli kako bi sa svojim obiteljima sudjelovali na euharistiji. Premda se lagana kiša, unatoč prognozama, spustila na hodočasnike tek nakon prolaska kroz Kašinu i pratila ih do dolaska u Bistričko svetište kad je stala, pojačala se tijekom euharistijskog slavlja. Kao da su svi sveci, u zajedništvu s njihovim dragima koji su nekad hodočastili a sad su ih pratili svojim zagovorom s nebeskih visina, iz doma Očevog držali nad njima veliko sivo razapeto platno i priječili da ih kiša ozbiljnije namoči. A onda kad su svi hodočasnici sretno došli na cilj nebo je popustilo teretu koji je pritiskao sivu podlogu.  

Pristigle hodočasnike pozdravio je vlč. Domagoj Matošević, župnik i rektor Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke. U zajedništvu sa svećenicima velikogoričko-odranskog dekanata Misu u 18 sati predvodio je hvarsko - bračko - viški biskup mons. Slobodan Štambuk. Svoju propovijed biskup je nakon uvodnih stihova nastavio riječima: “Odabrao sam za početak propovijedi stihove jednog svog otočanina s Hvara koji razmišlja o sebi i smislu svog životnog puta. I tu bih želio vama koji ste hodočastili, hodom svojim častili Majku Božju i Boga, preporučiti da se prepoznate u njegovim riječima kada kaže da nije putnik bez veze, da ima kartu u džepu, i da točno zna gdje pripada, kako se zove njegov brod, točno zna svoj hod, što je svod nad njim i što je njegov brod. Trebali bi u tome prepoznati sami sebe, svoje obitelji, svoje okružje, sve ono što čini taj svod oko nas i iznad nas i tu bih pozvao sve vas jer, vjerujem, svi ste ovdje zbog jednog, vaše obitelji. Hodali ste danas muževi za žene i djecu, žene za muževe i djecu, djeca za tatu i mamu, stariji za mlađe, mlađi za starije. I tu prepoznajmo sebe dolazeći Majici Božjoj, jer ono što je najvrednije u životu naše hrvatske nacije je obitelj, bit svega, temelj, osnovica svega je obitelj!“ - naglasio je u homiliji monsinjor Štambuk. „Htio bih da danas ti Oče obitelji prepoznaš svoju divnu ulogu. Jesi li s prepoznatljivom vjerom temelj svoje obitelji? Kada sam danas dolazio ovdje vidio sam muškarca kako se nagnuo nad svoju družicu držeći kišobran nad njihovim glavama i štiteći od kiše više nju nego sebe. Oče budi sigurnost svojoj obitelji jer obiteljska se ljubav temelji na očevoj ljubavi. Isus je učio učenike moliti 'Oče naš'. Pomoli se oče da budeš temelj svojoj obitelji. Uz tebe je tvoja životna družica koju nazivaš 'milo moje'. Majko, tebi govorim da od svih titula koje postoje na svijetu nijedna nije velika kao titula majke koja je temelj života. Ona nosi život - dijete devet mjeseci pod svojim srcem. Budi kršćanska majka koja sve stvarnosti u svojoj obitelji doživljava duboko, ljudski ispravno i kršćanski temeljito. Kad je vjeroučiteljica pitala djecu što bi htjela jednog dana biti dobila je različite odgovore – od astronauta do voditelja. Samo je jedan mali Zoran zamišljeno šutio pa, kad mu se obratila, rekao je da bi želio biti Papa da može svoju majku proglasiti svetom. Majke pokušajte biti takve da vas vaša djeca žele proglasiti svetima. Baka servis – vi ste bake i djedovi produžena ruka oca i majke. Šteta što ne postoji literatura koja govori kako biti baka i djed. U starcu Šimunu prepoznajte uzor u svojem životu. Ne dozvolite da zbog vas bude pokolebana bračna ljubav. Dobar djed i baka drže na okupu svoju obitelj. Vi djeco budite dobri svojim roditeljima. Djeca se obično ljute na majku jer, kad ne dođu na vrijeme kući, majka ne spava nego ih čeka, ponekad ukori. O sine moj, kćerko moja, budi sretan da te netko čeka jer doći će vrijeme kada te nitko neće čekati, kad nitko neće voditi brigu o tebi. Budi sretan dok ima netko tko vodi brigu o tebi i nije mu svejedno što nisi stigao na vrijeme kući!“ - poručio je biskup Štambuk svim mladima. Na kraju je spomenuo Domovinu i otkrio za koje to dvije stranke osobno navija. „Prva je moja Crkva s 10 zapovjedi Božjih. Kada bi bar na ovom svijetu bilo više stranaka koje se drže principa Božjih, u državi i našem narodu bilo bi više blagoslova i sreće. Druga stranka je moj narod, onaj moj s otoka, i ovaj s ravnica i polja, iz cijele Hrvatske, njegova sigurnost, mir i budućnost. 'Ja nisam putnik, putnik bez karte, ja imam svog Boga, svoj rod i nebeski svod!', bilo tako kod svih vas!“ - zaključio je propovijed biskup Štambuk. Na kraju euharistije iskazao je divljenje svim hodočasnicima jer ih loše vrijeme nije pokolebalo da sudjeluju u Zahvalnom hodočašću.

Nakon euharistije uslijedilajeoproštajnaprocesija oko oltara. Hodočasnici su, uz pjesmu, još jednom zahvalili za darovane im milosti. „Zbogom, zbogom, zbogom Marijo!“ do sljedeće godine i novog Velikogoričkog zahvalnog hodočašća Majci Božjoj Bistričkoj.

I ove su se godine s radošću u organizaciju hodočašća uključili dobrovoljci - redari. Iako je bio veliki posao osigurati vjernike, posebice duž autoceste, službenici Policije, Hrvatskih cesta i autocesta, odradili su to s poštovanjem. Posebnu brigu i ljubav u ovo hodočašće uložili su vjernici zaduženi za medicinsku skrb, saniranje žuljeva i drugih ozljeda, kao i djelatnici Hitne službe, Saniteta i velikogoričke taksi i vatrogasne službe koji su neumorno prevozili onemoćale.

 

Tekst: Snježana Kirinić Grubić

Fotografije: vgdanas, Ivana Crnković