2. nedjelja Došašća: Pripravite put Gospodinu

Ivan Krstitelj sam za sebe govori da je on: Glas koji viče u pustinji, a njegova je temeljna poruka: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze… Time prorok govori da Bog ne može doći u naš život sve dok mi, u slobodi, sami ne maknemo zapreke koje nas od Njega udaljuju. Potrebno je ukloniti sve prepreke, navesti nov, kvalitetan materijal i postaviti nove temelje. Trasiranje ceste bio je pojam koji je svakom Izraelcu bio poznat. Zbog pješčanih oluja i oporog terena, ceste su se morale uvijek iznova krčiti. To se obično činilo prije velikih blagdana kad je u Jeruzalem dolazilo mnogo hodočasnika. No, ovaj posao popravljanja cesta bio je zahtjevan jer se morao često ponavljati. Svaka nova pješčana oluja ponovno bi zamela putove i sav mukotrpan prijašnji posao morao se ponavljati.

Ivan Krstitelj ovu jasnu sliku iz konkretnog života prenosi na duhovnu stvarnost. U duhovnom smislu, valja nam uvijek raditi na sebi i onda kada mislimo da je naš rad uzaludan i da se u konačnici ništa bitno ne mijenja. I nama se često dogodi da se baš onda kada uredimo svoj život i kada postanemo zadovoljni našim postupcima odjednom pojavi neka iznenadna oluja koja svojom prašinom prekrije sve ono oko čega smo se toliko trudili. Tada je najteže skupiti novu snagu i započeti ponovno s čišćenjem.

Prije nekoliko godina, kada je u Zagrebu zapadao veliki snijeg, jedna mi je gospođa ispričala kako je, dok je kretala na posao, trebala očistiti auto koji je bio potpuno prekriven snijegom. No kad je auto već očistila skoro do kraja, shvatila je da auto nije njezin ali je vrlo sličan njezinom. Onako smrznuta i ljuta morala je sve ponoviti. Ipak, jedini način da napokon krene na posao bio je da ponovno započne s čišćenjem, ali ovaj put svog auta.

Držim da se upravo u tom našem ustrajnom ponavljanju dobrih postupaka, unatoč čestim pogreškama, krije ljepota duhovnog života. Bog od nas ne očekuje da budemo savršeni, već da se trudimo. Zapravo, On se želi truditi zajedno s nama da svaki dan učinimo jedan mali korak. Ivan Krstitelj nije rekao da trebamo odmah biti sveti, nego da trebamo pripraviti put Gospodinovu dolasku kako bi mogao nastaviti s nama zajedno putovati. Ustrajnost je znak da nam je stalo do našeg života, ali i do života onih koji nas okružuju.

Ovih će dana velik broj vjernika odlučiti poći na sakrament sv. Ispovijedi a zatim i pokore i pomirenja kako bi se na taj način duhovno pripremili za svetkovinu Božića. Sigurno se mnogi pitaju: zašto se trebam ispovjediti, kada uvijek činim iste grijehe? Ovo pitanje su, jednom prilikom, postavila djeca papi Benediktu XVI. Papa je tada upitao djecu: je li u vašu sobu pada uvijek ista prašina ili je neka prašina drugačije vrste? Djeca su odgovorila da je prašina uvijek ista. Papa je tada, na slikovit način, rekao djeci da je prašina uvijek ista, ali da će soba, ako se redovito čisti, unatoč prašini, biti čista. Upravo je u tome bit duhovnog života. Često padamo na istim pogreškama, i često ista prašina prekrije naše putove, ali kada se trudimo s Gospodinom raditi na sebi, onda ćemo, unatoč prljavštini, uvijek biti čisti.

Domagoj Matošević