1. nedjelja došašća: Abba!

U plaču djeteta po kojem me je moj božanski Otac ponovo rodio i preporodio. I zato s radošću ulazim u još jedno došašće, i zato s radošću želim bdjeti, kako nas poziva današnje evanđelje, bdjeti i iščekivati dolazak Božjega Sina.

Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup Perpetuo iz Toursa započeo pripravu za Božić, počevši od blagdana sv. Martina 11. studenog. Nazvao je došašće pokorničkim vremenom, naređujući post u 3 dana svakog tjedna od 11. studenog do Božića. Ovo vrijeme posta od 40 dana, slično korizmi, izvorno se nazivalo – “Četrdesetdnevni post sv. Martina”. Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena. U 6. stoljeću, papa Grgur Veliki skratio je Došašće na 4 tjedna, što se zadržalo do danas te je ukinuo dotadašnje suzdržavanje od jedenja mesa i mliječnih proizvoda za vrijeme došašća, makar se i danas, razdoblje došašća gleda kao vrijeme suzdržavanja od velikih slavlja i gozbâ.

Vrijeme došašća Rimske liturgije, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. S vremenom je došašće postalo spoj pokorničkih sadržaja i vrijeme radosti i iščekivanja.

U došašću su svakog jutra zornice puku omiljene rane mise koje imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.

Isus nas poziva da bdijemo i budno čekamonjegov drugi dolazak. Mi u došašću to na poseban način pokazujemo ranijim ustajanjem i sudjelovanjem u misama zornicama. Naša želja da budno dočekamo Krista nije nastala iz straha, nego iz želje za što skorijim susretom. Iz želje da ne propustimo niti jedan trenutak koji možemo provesti s njime.

Zato je došašće - radosno iščekivanje.

pripremio: Marko B.